kolumna

IZJAVA ZA MEDIJE 24. travnja 2009. – 5. dan blokade

Odgovor kojega se ministar dosjetio na zahtjev za besplatnim visokoškolskim obrazovanjem koji mu je upućen jest da studentima Filozofskog fakulteta baci dekana i prodekana kao žrtvu, u očitoj nadi da će stvar time biti riješena. Ministar time javnosti poručuje da se njegovo poimanje odgovornosti svodi na skidanje tuđih glava. Ponovit ćemo dakle još jednom ono što je svima osim ministra već odavno jasno: ne tražimo povrat školarina za studente Filozofskog fakulteta, niti skalp proizvoljno odabranog predstavnika Fakultetske uprave, nego potpuno javno financiranje viskoškolskog obrazovanja za sve građane koji zadovolje uvjete upisa.

Drugi centralni aspekt ministrove reakcije još je deplasiraniji od prvoga. Ministar javnosti sugerira da je studentska akcija režirana od strane druge stranke, kao samo još jedan čin u lošoj beskonačnosti međustranačkih podmetanja. Ministar time samo još jednom pokazuje na koji način birokratske i stranačke elite u ovoj državi zamišljaju svoj odnos prema većini građana čijemu bi interesu trebali služiti. Za ministra je formuliranje zahtjeva za obranom socijalnih prava i jednakosti zamislivo samo kao režirana akcija u nedostojnom politikantskom ratu između njegove stranke i stranke s druge strane parlamentarnih barikada. U svijetu stranačkih elita i visokih birokrata mogućnost pokreta mimo njihovih ciničnih manipulacija ne javlja se dakle ni kao logička mogućnost. Jedan je aspekt ove akcije tako i javno razotkrivanje arogantne logike stranačkih vrhuška za koje izvan njihovih interenih pozicijskih nadmetanja postoji samo inertna masa kojom se manipulira, ali koja ni u kojem slučaju ne može i sâma postati subjekt artikulacije političkih i društvenih ciljeva. Ministar Primorac je pokazni primjerak te arogancije.

Na sinoćnjem je plenumu jednoglasno odbijena bilo kakva varijanta pregovora ili razgovora s Ministarstvom. Ostajemo ustrajni u našem zahtjevu, jasno artikuliranom od početka, a na koji nadležni mogu odgovoriti samo njegovim ispunjenjem.

Pozdravljamo fakultete širom države koji su se priključili našoj borbi: Sveučilište u Zadru, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Akademiju likovnih umjetnosti u Rijeci, Filozofski, Pedagoški, Učiteljski i Ekonomski fakultet Sveučilišta u Osijeku, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu.

Pozivamo i ostale fakultete i studente da se pridruže u zajedničkoj borbi za opće dobro.

24. travnja 2009.
Tagovi:

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka