Izjava za medije 30. travnja 2009. – 11. dan blokade

Od samoga početka akcije ni najviše državne instance nisu mogle odoljeti napasti da studentsko dizanje glasa protiv socijalno destruktivne politike koju iste te instance vode iskoriste za uvježbavanje poze vlastite tobožnje demokratske zrelosti. Deklarativno nam se atestira pravo na protest, ali samo kao praznu kazališnu gestu i performans. Od samoga se početka osporava relevantnost i razumljivost artikulaciji političkog i društvenog cilja kojemu protest treba priskrbiti vidljivost. Ono što nam se poručuje jest: imate pravo dizati glas, ali vaše glasanje neće imati status suvisloga govora. Druga stvar koja je od presudne važnosti za vladajuće birokrate jest da protest bude kratak i bez osjetnih posljedica po daljnje funkcioniranje administrativnog aparata kojime upravljaju.

Da je tomu doista tako pokazuje sve otvorenije spominjanje „represivnih mjera“ protiv onih koji su počinili grijeh i demokratsko pravo na protest shvatili ozbiljno. Iza kulisa i službene fasade demokratske dobrohotnosti stvari su još kudikamo eksplicitnije, a pritisci na studente, asistente i profesore bliži razini otvorenoga psihološkog rata. Poručujemo da se nećemo dati zastrašiti tim igricama, niti ćemo dopustiti da bilo koji od naših kolega bude razapet i demonstrativno žrtvovan jer je ustao u ime svih. Logika demonstrativnoga javnog kažnjavanja ima dugu povijest kao sredstvo pacifikacije i zastrašivanja širokih slojeva. Njezina je svrha ušutkati one koji bi se mogli usuditi ustati u obranu javnih interesa, a protiv interesa elita. Jedan aspekt ove akcije je i podsjetnik na činjenicu da povijest otpora protiv tih strategija ušutkivanja teče paralelno s ovom prvom. U slučaju da nakon svršetka ove akcije netko od naših kolega ili solidarnih profesora bude šikaniran i kažnjavan zbog svojega angažmana, nećemo se libiti krenuti u daljne akcije solidarnosti. Ako smo i slabiji u ovoj priči, nećemo pristati na svođenje na apsolutnu nemoć.

U medijima se množe glasine o padu potpore našoj akciji. Mediji stvarnost podvrgavaju specifičnoj temporalnosti senzacija i spektakla pa ne čudi ako je ustrajnost nešto za što im ponekad nedostaju kategorije. Ako su i proizvođači vijesti do određene mjere i zasićeni ovom akcijom, dosad prebrojenih trideset tisuća peticijom iskazanih glasova potpore svjedoče o tome da šira javnost o ovome pitanju možda ima drugačije stavove od nekih bučnijih predstavnika medija.

Pozdravljamo studente dvadeset fakulteta u Hrvatskoj koji se u ovome trenutku nalaze u blokadi. Na nama je da ustrajemo u obrani prava na obrazovanje i nakon što mediji izgube interes jer im više ne pružamo dovoljno uzbudljivih novih slika. Pozdravljamo odluku Vijeća Filozofskog fakulteta o daljnjoj potpori studentskoj inicijativi. Protivno plasiranim glasinama, studenti i profesori nepodijeljeno nastavljaju zajedničku borbu.

Također, izražavamo svoju bezrezervnu podršku radnicima koji ovih dana ponovno kreću u aktivniju borbu za svoja prava.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve