IZJAVA ZA MEDIJE 9. svibnja 2009. – 20. dan blokade

Temeljna pouka dosadašnjih dvadeset dana studentske blokade nastave pouka je o gluhoći vladajućih na zahtjeve upućene odozdo. Zahtjev za besplatnim obrazovanjem otvoreno se poziva na odredbe iz Ustava i Opće deklaracije o ljudskim pravima, ali je mjesto s kojega je upućen – mjesto bez neposredne izvršne moći. Nijekati legitimnost iskaza upućenih s takve pozicije znači odbaciti jedini istinski smisao demokracije kao političkoga projekta. Lekcija koju ova blokada ispisuje velikim slovima jest da se za demokraciju treba boriti. I to ne tako što se jednom u četiri godine u glasačkom obredu daje glas jednome od predstavnika stranačkih elita, nego i na razini obrane fundamentalnih ljudskih prava kao što je pravo na obrazovanje.

Pokazalo se, dakle, da cijeli administrativni državni aparat, svi ti viši birokrati i najviši stručnjaci u nominalnoj službi javnog interesa čine zamršen i neproziran sustav čija prvenstvena funkcija nije što efikasnije i neposrednije služiti općemu dobru, nego stvoriti zid gluhoće oko središta vlasti. Njihov središnji iskaz upućen javnosti glasi: „Mi vas ne razumijemo, a vi ništa ne razumijete. Naš je govor za vas previše sofisticiran, vaš je govor trabunjanje dječurlije. Javni interes i opće dobro pitanja su o kojima mi presuđujemo birokratskom ekspertizom.“

Drugi aspekt prezira prema javnosti, a koji su u ovih dvadeset dana nadležne instance neskriveno očitovale, proizlazi iz lakoće kojom obmanjuju i podvaljuju. Samo netko tko pretpostavlja da ima posla s potpunim političkim idiotima može se usuditi ulaziti u tako prozirne podvale. Tako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u konfuznome dopisu Radovana Fuchsa od 4. svibnja 2009. javnosti daje do znanja da zakon koji oni već mjesecima pripremaju predstavlja odgovor na studentske zahtjeve. Mi tražimo osiguranje prava na besplatno obrazovanje i opoziv započete komercijalizacije visokog obrazovanja, a Ministarstvo nam kao „rješenje“ nudi pokrivanje studentskih participacija studentskim kreditima. Logika je sljedeća: pravo na besplatno obrazovanje tobože se osigurava time što ga se ukida kao pravo i pretvara u robu koju treba kupiti. A plaćanje se ne vrši jednokratno, već zalogom velikog dijela vlastite budućnosti, otplaćujući godinama, a možda i desetljećima u ratama nešto što je nominalno pravo svih nas. Studentima se tako cinično nudi perspektiva pretvaranja njihovih života u izvore stalnog aprofita za rentijersku klasu bankarâ kao odgovor na zahtjev za obranom Ustavom definiranog prava. A javnosti se to nastoji prikazati kao služba općem dobru.

Minimalni su uvjeti za prekid blokade na koje možemo pristati:

1. uredba kojom se nadležni obavezuju platiti sve školarine za akademsku godinu 2009./10.
2. pokretanje procedure za izmjenu zakona kojim bi se osiguralo potpuno javno financiranje visokoškolskog obrazovanja na svim razinama, na način da prijedlog ide na čitanje najkasnije na prvoj jesenskoj sjednici Sabora. Tražimo hitno formiranje radne skupine za izradu zakona u kojoj će sudjelovati i predstavnici fakultetâ. Nacrt zakona mora biti upućen na očitovanje znanstvenim i akademskim institucijama.

Tražimo ispunjenje naših zahtjeva u najkraćemu mogućem roku. Zahtjev ćemo ponavljati svakodnevno do ispunjenja.