Francuski politolog i član CADTM-a Éric Toussaint dva poglavlja svoje knjige Your Money or Your Life posvetio je kritici programa strukturne prilagodbi, politikama koje su MMF i Svjetska banka provodili u zemljama u razvoju, a koje su bile preduvjet za dobivanje novih zajmova od bretonvudskih institucija. 
Davor Popdankovski raspravlja o ograničenosti razvoja demokracije u okviru kapitalističkog ekonomskog sitema, ističući anarhosindikalističke alternative organiziranja i budućeg društva. Članak je objavljen Zarezu br. 329 u sklopu temata 
Podrska 'nekih' studenata/ki nja i profesor(ic)a Odsjeka za engleski jezik i knjizevnost Filozofskog fakulteta u Banja Luci
Drage(i) koleginice/kolege,
Odsjek za engleski jezik i književenost
Filozofski fakultet u Banja Luci
Pišemo Vam iz Banjaluke gdje je situacija vjerovatno gora i gdje što iz nemoći, neznanja ili straha mladi još uvijek šute i gdje profesori(ce) uglavnom čuvaju svoje pozicije i ne 'talasaju' osim par izuzetaka.
U vremenu kada se Bolonjski proces uzima kao zadanost bez ikakvog propitivanja i kad polupismene elite grabe što se zgrabiti može u vremenu tranzicije, gdje je studentsko tijelo 'ućutkana grupa' koja se godinama sistematski uništava od osnovnoškolskog obrazovanja (a ovo kažu profesori(ce) kojima prijete da na ispitu puste 'zlatne papagaje' koji potom dobivaju poslove u prosvjeti i perpetuiraju (ne) znanje novih naraštaja), zatim dominantnih etnonacionalnih političkih vlasti (i njihovih medija) koje od studenata/profesora prave preplašene poslušnike (nigdje više Petra Kočića i, gle čuda, više poslušnosti nego na Banjalučkom Filozofskom) i gdje se kritička misao i građanska neposlušnost sasijecaju u korijenu, a uspješno se plijeve kontinuiranim i dirigovanim strahom od Drugog, gledamo vas, divimo se, a usput pitamo 'kad će nama biti dosta svega'?
Kada će se pokrenuti lavina kod nas u zemlji 'dobrih vijesti' 'boljeg entiteta' gdje studenti/kinje kažu da 'problema nema'. Kako i u čije ime kritikovati u zemlji gdje čim nisi za 'nas' ti mora da si za 'njih' i gdje usljed bezobraznog guranja ljudi u torove 'slušajuci njih postašmo kao i oni'? Studenti/kinje kao jedna od najvecih pokretačkih snaga društvenog bunta u našem društvu nemaju aparat kojim bi mogli artikulisati ono što ih najviše ugrožava i tako naša kritika ne ide dalje od želje za još jednim ispitnim rokom. Da li se mi to samo plašimo, ne znamo, ili nećemo da znamo?
U istoriji ljudskog roda najdivnija je nepredvidljivost. Zbog nje ne gubimo nadu. Nadamo se da će se i nama desiti neka istorijska omaška. Ili barem malo hrabrosti.
U vremenu kada se Bolonjski proces uzima kao zadanost bez ikakvog propitivanja i kad polupismene elite grabe što se zgrabiti može u vremenu tranzicije, gdje je studentsko tijelo 'ućutkana grupa' koja se godinama sistematski uništava od osnovnoškolskog obrazovanja (a ovo kažu profesori(ce) kojima prijete da na ispitu puste 'zlatne papagaje' koji potom dobivaju poslove u prosvjeti i perpetuiraju (ne) znanje novih naraštaja), zatim dominantnih etnonacionalnih političkih vlasti (i njihovih medija) koje od studenata/profesora prave preplašene poslušnike (nigdje više Petra Kočića i, gle čuda, više poslušnosti nego na Banjalučkom Filozofskom) i gdje se kritička misao i građanska neposlušnost sasijecaju u korijenu, a uspješno se plijeve kontinuiranim i dirigovanim strahom od Drugog, gledamo vas, divimo se, a usput pitamo 'kad će nama biti dosta svega'?
Kada će se pokrenuti lavina kod nas u zemlji 'dobrih vijesti' 'boljeg entiteta' gdje studenti/kinje kažu da 'problema nema'. Kako i u čije ime kritikovati u zemlji gdje čim nisi za 'nas' ti mora da si za 'njih' i gdje usljed bezobraznog guranja ljudi u torove 'slušajuci njih postašmo kao i oni'? Studenti/kinje kao jedna od najvecih pokretačkih snaga društvenog bunta u našem društvu nemaju aparat kojim bi mogli artikulisati ono što ih najviše ugrožava i tako naša kritika ne ide dalje od želje za još jednim ispitnim rokom. Da li se mi to samo plašimo, ne znamo, ili nećemo da znamo?
U istoriji ljudskog roda najdivnija je nepredvidljivost. Zbog nje ne gubimo nadu. Nadamo se da će se i nama desiti neka istorijska omaška. Ili barem malo hrabrosti.
Odsjek za engleski jezik i književenost
Filozofski fakultet u Banja Luci
0 komentara
Objavi komentar
Prostor za komentare služi omogućavanju plodne i konstruktivne rasprave o objavljenim člancima. Komentari se zbog toga moderiraju te će se brisati komentari nevezani uz raspravu (spam), namjerno poticanje rasprave samo da bi se raspravljalo, odnosno postanje komentara u svrhu disrupcije civilizirane debate (trolanje), te srozavanje rasprave na sitničava prepucavanja, ad hominem prozivanja sudionikâ ili bilo kojih drugih osoba i iznošenja prijetnji sudionicima rasprave ili bilo kojim drugim osobama.
Ukoliko komentirate kao neregistrirani korisnik, molimo vas da izaberete opciju "IME/URL" i upišete neko ime, polje URL može ostati prazno. Upute za registrirano komentiranje možete pročitati ovdje. Upute i smjernice vezane uz komentiranje i moderiranje komentara nalaze se ovdje. Stavovi izneseni u komentarima izjave su pojedinaca i ne odražavaju službene stavove uredništva stranice niti plenuma FFZG-a. U komentarima su dozvoljeni HTML tagovi <b>, <i> i <a>.
Zbog sustava automatske detekcije spama neki bi komentari mogli greškom završiti u spam folderu; u tom će slučaju urednici stranice ispraviti grešku čim budu u mogućnosti.