Tuzla: o stanju na Univerzitetu iz prve ruke

Blokada Rektorata i Filozofskog fakulteta u Tuzli, te osnivanje studentskog plenuma, u bosanskohercegovački akademski, ali i aktivistički život, uvodi potpuno novi metod studentske borbe. Možemo slobodno reći da u Bosni i Hercegovini postoji više obrazovnih sistema, deset kantonalnih u Federaciji, te jedan u Republici Srpskoj, koji su formalno regulisani nedavno donešenim Zakonom o visokom obrazovanju na državnom nivou. Studentski aktivizam do sada se svodio na sporadične i nedovoljno artikulisane reakcije studenata pojedinih odsjeka na nedostatak ispitnih rokova ili slične probleme, koje su samo optimistima pružale nadu da će studenti u Bosni i Hercegovini uskoro preuzeti ulogu pokretačke snage suštinskih promjena u bh. društvu. Građanke i građani Bosne i Hercegovine hronično boluju od straha od autoriteta, bez obzira koje vrste, koji kasnije rezultira opštom apatijom i nedostatkom volje za uključenjem u javni život i procese odlučivanja, što se najslikovitije odražava poznatim opravdanjem vlastite inferiornosti: „Ja sam ne mogu ništa promijeniti“.

U ovakvoj situaciji i položaju studenata u zemlji, blokada tuzlanskih studenata i osnivanje plenuma od mnogih je shvaćen kao subverzivno djelovanje gomile agresivnih i pretjerano bučnih buntovnika, koji blokiraju nastavu, jer „ne žele uzeti knjigu u ruke“. Studenti se suočavaju s otporom najvećeg broja profesora, administracije Univerziteta, te studentske Unije, koja se već godinama isprofilisala u poltronsku i korumpiranu organizaciju karijerista, od koje studenti više ni ne očekuju aktivan angažman za ostvarivanje njihovih prava. Studentski aktivizam u Tuzli se do ove godine odvijao pod okriljem nekoliko omladinskih nevladinih organizacija, koje su uspijevale barem ukazati na osnovne probleme s kojima se susreću studenti. Brojni protesti, kampanje i ulične akcije, uspjele su mobilizovati izvjestan broj studenata, ali je bilo jasno da nevladine organizacije, koliko god bile korisne, ne mogu postati legitiman model studentskog organizovanja.

Pokušaj menadžmenta Univerziteta da neosnovano naplati dodatne školarine od samofinansirajućih studenata bio je razlog koji je 1500 tuzlanskih studenata izveo na ulice, u gotovo cjelodnevnu blokadu Univerziteta, Vlade Tuzlanskog kantona i cijelog grada. Rektor je pred prepunim amfiteatrom priznao grešku, obećao da će odluka o školarinama biti povučena, a studenti su, osim zaštićenog prava, dobili i jasan osjećaj da organizovani i odlučni postaju snaga koja može ostvariti zacrtani cilj. Studentski protest krajem januara bio je sigurno najveći poslijeratni studentski protest u državi. Teško je reći koliko je uspjeh ovog protesta utjecao na razmišljanje i stav studenata, ali rezultat i osjećaj konkretnih promjena sigurno je dao motiv i podsticaj budućim studentskim aktivnostima.

Nedodjeljivanje Kasarne „Husein Gradaščević“ Univerzitetu u Tuzli i činjenica da Unija studenata već godinama ne predstavlja tuzlanske studente bili su glavni razlozi za jednodnevnu blokadu fakulteta i osnivanje plenuma u petak, 5. juna. Istina je da je nedostatak vremena i kapaciteta za informisanje učinio da veliki broj studenata i veliki dio javnosti nema jasnu sliku o tome šta će se odvijati i koji su glavni zahtjevi blokade. Ipak, ovo je ideja koja se još treba razvijati prije nego plenum postane u potpunosti legitimno predstavničko tijelo, o čijem će radu i načinu djelovanja biti upoznati apsolutno svi studenti Univerziteta u Tuzli. Bez obzira na izvjesne nedostatke, oko 400 studenata blokiralo je tokom cijelog poslijepodneva rad Filozofskog fakulteta i Rektorata, te ogromnom većinom uspostavilo studentski plenum, proglasilo Uniju nelegitimnom za predstavljanje plenuma, usvojilo zahtjeve za dodjelu Kasarne Univerzitetu, te besplatno školstvo, smjernice i strategiju za ostvarivanje ovih zahtjeva, te definisalo odnos prema medijima. Predstavnici Unije studenata su na samom početku pokušali spriječiti održavanje plenuma, metodama koje su ispod osnovnog, ne akademskog, nego i civilizacijskog nivoa, tako što su samoinicijativno oduzeli mikrofone moderatorima i osporavali legitimitet plenuma, na što su studenti odgovorili zvižducima i crvenim kartonima.

Sam plenum je pokazao nekoliko problema s kojima će se ovakav oblik djelovanja i organizovanja susretati. Prvi je nedostatak podrške dijela studenata, od kojih se ne očekuje solidarnost, s obzirom da su postavljeni zahtjevi i u njihovom interesu, već barem prešutna podrška. Nažalost, dio studenata se i medijima požalio kako su „blokadom uskraćena njihova prava na školovanje“. Za očekivati je da će značaj plenumskog organizovanja, u mjesecima koji dolaze, biti promovisan na pravi način, te da se već na jesen može očekivati masovna podrška studenata u borbi za Kasarnu i besplatno školstvo

Drugi problem, s kojim se plenum suočio već na samom početku, su mediji. Pored toga što su verbalni sukob sa Unijom sa početka plenuma istakli kao najznačajniju vijest, a potpuno izostali sa konstruktivne rasprave koja je uslijedila nakon incidenta, predstavnici medija su zamjerili studentima odbijanje davanja bilo kakvih izjava prije usvajanja zaključaka i donošenja zvanične odluke o saradnji sa medijima. Ogromna većina je odlučila da plenum sa medijima komunicira putem interneta (pozivanje i objavljivanje zaključaka i aktivnosti), te čitanjem donesenih odluka i planiranih aktivnosti nakon svakog narednog plenuma. Iako će za potrebnu agresivnu medijsku kampanju trebati više od ovoga, ograničena komunikacija, temeljena na jasnim zahtjevima, onemogućit će bilo kakve pokušaje manipulacije, koje se, naročito tokom samog uspostavljanja, moraju izbjeći. Neprofesionalnost i apsolutna neinventivnost najvećeg broja medija u Bosni i Hercegovini, u prvim mjesecima će stvarati sliku o studentima kao „buntovnicima, koji se boje lično istupiti pred kamere te u velikoj grupi umanjuju vlastitu odgovornost“. Princip direktne demokratije trenutno nije poznat predstavnicima medija, te možemo samo očekivati da će u periodu ispred nas morati prihvatiti novi model, naročito kada shvate sve prednosti te brojnost studenata koji će prihvatiti novi oblik organizovanja.

Na kraju je neohodno istaći da je blokada izvedena i plenum osnovan u najgorem mogućem momentu, neposredno prije ispitnih rokova, mjesec prije ljetne pauze, te dvije sedmice nakon ostavke federalnog premijera, od koje direktno zavisi donošenje odluke o dodjeli Kasarne. Ovoga su svjesni i studenti koji su učestvovali u radu plenuma, ali koji su spremni period do ljetne pauze iskoristiti za uspostavljanje strukture, načina rada i promociju plenuma, te od oktobra konkretno krenuti s jasnim djelovanjem ka dodjeli Kasarne i besplatnom obrazovanju.