Neregularnosti u radu SZ-a: “Bogom dani vođe studenata”

Donosimo Vam još jedan tekst o neregularnosti rada Studentskog zbora (ovaj put se radi o izborima za Hrvatski studentski zbor) objavljen 14. kolovoza ove godine na portalu sajt.com.hr. Tekst možete pročitati i na njihovoj web stranici ovdje.

Bogom dani vođe studenata

Sredinom srpnja zaprimili smo vijest kako je Tomislav Čengić, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci i predsjednik Hrvatskog studentskog zbora diplomirao te je tako prestao biti student na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Studenti su kao što možete pretpostavljati bili i više nego zadovoljni činjenicom kako se Čengić povlači iz studentskog života i kako više neće troškove svojih putovanja po svijetu lomiti preko studentskih leđa jer je iza sebe ostavio veliki broj nerazjašnjenih računa kojima je pokrivao svoja privatna putovanja. „Troškovi reprezentacije“ na koje je primjerice, unutar samo šest mjeseci potrošeno 60 tisuća kuna, opravdao je kako su taj iznos trošili isključivo kako bi stimulirali volontere na plemenite akcije dobrovoljnog darivanja krvi i slično. Kako je Čengić prestao biti studentom, nekoliko mjesta je ostalo prazno. Na mjesto predsjednika Studentskog zbora u Rijeci došao je Ivan Roje, a mjesto predsjednika HSZ-a se čekalo da se popuni. Nagađalo se tko će naslijediti njegovu funkciju te se baratalo s nekoliko imena, no nitko sa sigurnošću nije mogao znati jer sustav funkcioniranja u HSZ-u nikada nije bio javan. Poslovnik HSZ-a na njihovim službenim stranicama nikada nije bio objavljen, tako da studenti nisu znali ni tko ima pravo glasa u HSZ-u i na koji način se bira novi predsjednik. No što studenti u našoj zemlji uopće znaju osim činjenice da troškovi studiranja su iz godine u godinu sve viši?

Nakon što je Čengić izgubio studentski status, nagađalo se kako će se sjednica HSZ-a sazvati uskoro radi izbora novog te je odučeno kako će se redovna 7.sjednica održati u subotu 8.kolovoza u Sinju o čemu su članovi bili obavješteni telefonski. Nitko nije dobio službene pozive na sjednicu niti prijedlog dnevnog reda, a sjednica je dan prije održavanja prebačena ipak na nedjelju u 14h.

Sjednica HSZ-a i ono što se na njoj odvijalo govori o pravoj poziciji vodećih studentskih glavešina i načinu na koji biraju vođu. Iako je rečeno kako sjednica počinje u 14h, nakon ručka koji je bio dogovoren u podne, glavešine su se pojavile tek nakon 14:30. Sjednica je započela bez usvajanja dnevnog reda jer ga naravno nije bilo i bez usvajanja zapisnika s prošle sjednice. Domaćin u Sinju je bio Ivan Bota, predsjednik Studentskog zbora u Zagrebu te je sjednicu prigodno otvorio pričom o Sinju i alkarskoj tradiciji jer ipak je u tijeku bila Alka. Nakon svega, riječ je predao presjedavajućem, predsjedniku HSZ-a Tomislavu Čengiću (???). Nikome nije bilo čudno što student koji je izgubio studentska prava trenutkom svog diplomiranja te prestao biti predsjednik Studentskog zbora u Rijeci i dalje je ostao na funkciji predsjednika HSZ-a iako ga je komotno mogao naslijediti njegov zamjenik jer i u samom Zakonu o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama stoji kako Hrvatski studentski zbor ima svog predsjednika, zamjenika predsjednika i druga tijela Hrvatskog studentskog zbora, sukladno općim aktima Hrvatskog studentskog zbora, te ostavkom ili smijenom predsjednika do izbora novoga, sve dužnosti i obveze preuzima potpredsjednik.

Čengić je tada krenuo hvalospjevom, kako je ujedinio studente, kako su se članovi unutar HSZ-a zbližili te kako je napokon i HSZ dobio službenu stranicu zahvaljujući njemu. Nitko nije spomenuo da web stranica HSZ-a nije ažurirana od prvog mjeseca, kako su se podaci odnosno članovi određenih Zborova u tih nekoliko mjeseci promijenili, a Studentski zbor Sveučilišta u Puli nije uopće ni na popisu članova HSZ-a.

Predložen za novog predsjednika HSZ-a sa strane Čengića je bio Ivan Bota koji je kandidaturu prihvatio i s čime su se svi prisutni članovi složili iznošenjem usmenih potvrda kako je Bota najbolji izbor. Prisutni članovi su bili predsjednici Studentskih zborova u Rijeci (Čengić, koji je neovlašteno predstavljao Rijeku iako je izabran novi predsjednik), Zagrebu (Bota), Zadru (Dilber), Splitu (Razović), Mostaru (Krešić) i predstavnik Veleučilišta (Žiger). U većini Statuta/Poslovnika stoji kako Skupština, u ovom slučaju Predsjedništvo, bira (prema Zakonu o Studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama) i razrješuje (2/3 većinom svih članova/ica) Predsjednika/icu. Ukoliko tako stoji i u dosad neviđenom Poslovniku HSZ-a i ako uzmemo u obzir da HSZ ima 7-8 članova s pravom glasa, da troje predsjednika Studentskih zborova (Osijek, Pula, Dubrovnik) nisu prisustvovali sjednici, da je pravo glasa Sveučilišta u Mostaru u HSZ-u upitno jer Mostar nema pravo glasa ni u Rektorskom zboru isto kao i predstavnik Veleučilišta, dolazi se do zaključka kako izbor novog predsjednika HSZ-a nije provedeno regularno. Da ne napominjemo kako je sama pojava Čengića na sjednici koji više nema veze sa Sveučilištem u Rijeci, a predstavljao je isto Sveučilište i naravno imao pravo glasa te su stoga ti glasovi nelegalni.

Nakon što su izabrali predsjednika i pročavrljali o Povjerenstvima, studentskim inicijativama, studentskim domovima te prijedlogu da studentski predstavnici počnu dobivati naknadu za svoj rad, prije zaključivanja sjednice, netko je potegnuo pitanje legitimnosti i legalnosti izbora. Članovi HSZ-a su se izjasnili kako je sve bilo regularno jer tako stoji u njihovom Poslovniku. Dnevni red je postojao po njihovim riječima iako nikada nije usvojen, a zapisnik će se usvojiti na slijedećoj sjednici. Čengić, dakle, po tzv. Poslovniku ima pravo sudjelovati na sjednici HSZ-a, i ne samo to, iako nije student, iako ne predstavlja Rijeku zbog nedavne ostavke, on je i dalje na funkciji predsjednika HSZ-a te ima pravo glasa. K tome, predstavnica Sveučilišta u Mostaru, inače studentica prava, naglasila je kako Poslovnik ne mora biti javan jer se nikoga ne tiče te da se pravna pitanja ostave njoj. A za 2/3 broj glasova je odgovoreno kako su ostali članovi koji nisu prisutni svoj pristanak dali telefonski. Nakon rasprave koja nije trajala dugo odlučili su zaključiti sjednicu unatoč bezbroj otvorenih pitanja i nazočiti otvaranju 294. sinjske alke. I tako su studenti dobili novoga predsjednika, nitko neće reagirati na način na koji je izabran, studenti će šutjeti sve dok novoizabrani vođa ne napravi nešto od čega će se studenti dignuti na noge, a po svemu sudeći, ideja prosvjeda diljem zemlje ni u novoj akademskoj godini ne blijedi.

Vezani članci

  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao političko-simboličko priznanje i čin kolektivnog sjećanja na prerano preminulog druga i prijatelja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ni grupama, nego svim organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Na taj način „nagrada“ usmjerava pažnju na povijesno-politički kontekst kontinuirane okupacije i podjarmljivanja palestinskog naroda te na genocid koji traje već više od dvije godine. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se koncentriraju odnosi eksploatacije, eksproprijacije, represije i ekološkog uništenja. Upravo zato organizirane propalestinske borbe protiv genocida predstavljaju jedan od rijetkih izvora nade za suvremeni antikapitalistički pokret. Riječ je o kolektivnoj, antiimperijalističkoj borbi koja se oslanja na širok spektar taktika – od direktnih akcija i blokada do sabotaža – i koja se jasno razlikuje od humanitarističkog, građansko-moralnog aktivizma, pukog zgražanja ili identitetskog poistovjećivanja. Masovni prosvjedi pritom djeluju kao protuteža i institucionalnoj šutnji i ulozi akademije u izravnom ili neizravnom legitimiraju genocida. Spominjanje socijalističke Jugoslavije i njezine podrške palestinskoj državnosti u ovom se kontekstu navodi kao primjer povijesnog kontinuiteta progresivnih borbi protiv kolonijalizma i kapitalizma.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i hrvatskog popularnog pjevača Marka Perkovića. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč eksplicitnoj privrženosti nacizmu, nakon njegova sloma zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost, unatoč ideološkoj bliskosti ustaštvu, morao osvajati postupno. U oba slučaja ključnu ulogu ima jezik, odnosno tehnike višestrukog šifriranja i „dvostruke konotacije“. No dok je heideggerijanska terminološka ezoterija služila prikrivanju ideoloških kodova i mimikriji unutar režima cenzure, suvremeni hrvatski novogovor djeluje ogoljenije: dvostruka konotacija više ne skriva, nego signalizira i normalizira neslužbenu prihvatljivost post- i neofašističkih sadržaja.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
  • 30. studenoga 2025. Srbi i Hrvati kroz etnonacionalizme umjesto kroz revoluciju Od sloma socijalističke države i restauracije kapitalizma, politički prostor Hrvatske obilježava široko rasprostranjena averzija prema jugoslavenstvu, a osobito prema idejama hrvatsko-srpske suradnje. Ta se atmosfera oblikuje u dominaciju šovinističkog, ekskluzivnog nacionalizma, koji autor razlikuje od nekada prevladavajućeg inkluzivnog nacionalizma na ovim prostorima. Prateći povijesni razvoj tih dvaju tipova nacionalizma te složene odnose Srba i Hrvata tijekom 19. i 20. stoljeća, autor pokazuje da su se antagonizmi, ali i suradnja i drugarstvo, odvijali u dugom razdoblju u kojem je inkluzivni nacionalizam često bio dominantan. Iako današnje neoliberalno doba potvrđuje prevlast isključivog nacionalizma, autor ne zagovara povratak “boljeg” nacionalizma, već poziva na povratak klasnoj borbi i potpuno odbacivanje nacionalizma kao okvira emancipacije.
  • 22. studenoga 2025. Dezerterstvo i antiratna prakse moderne: skica za povijest jedne umjetnosti I. DIO: Međuraće Antiratne i dezerterske umjetničke prakse otkrivaju se kao estetski i politički odgovor na rat, represiju i imperijalne pritiske koji oblikuju moderno doba. Kroz primjer ciriške dade te analizu jugoslavenskih avangardi, autorica trasira drukčiju, angažiranu genealogiju umjetnosti otpora, onu koja nastaje iz materijalnih uvjeta krize, mobilizacije i borbe za autonomiju.
  • 4. studenoga 2025. Anakrono doba Živimo u prijelaznom razdoblju iz neoliberalne epohe kapitalizma u nešto još neodređeno, a smjer tog razvoja i dalje je teško jasno sagledati. Ipak, oblikuju se procjene o tome kako bi se politika, ekonomija i tehnologija mogle konsolidirati. Umjesto utopijskih vizija, dominantni pokušaji razumijevanja sadašnjosti i predviđanja budućnosti sve se više okreću prošlosti. Autor tvrdi da zajednički obrazac tih pristupa predstavlja anakronizam te izdvaja tri politička simptoma koji mu pribjegavaju: tehnofeudalizam, krizu maskuliniteta i eskalaciju nacionalizama. Anakronizam se pritom ne vrednuje moralno, nego analizira kao trend u političkim promišljanjima suvremenosti.
  • 31. listopada 2025. Filozofski pod kaznom Autorica donosi osvrt na okrugli stol kojeg je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirao Plenum FFZG-a, kao odgovor na nedavne odluke Uprave i dekana koji su studentsko djelovanje okarakterizirali kao „simboličko nasilje“. Povod za razgovor bila je odluka o suspenziji troje studenata zbog opstrukcije sjednice na kojoj se raspravljalo o uvođenju participacija za apsolventsku godinu. Rasprava je Odluku smjestila u širi kontekst borbe protiv strukturnog nasilja u obrazovanju, propitujući granice akademske autonomije, legitimnosti otpora i mogućnosti stvarne solidarnosti unutar akademske i šire zajednice.
  • 15. listopada 2025. Zvezdane staze kao ultimativna fantazija kapitalističke modernosti Kao nominalno postkapitalistička utopija, „Zvjezdane staze” reproduciraju temeljne koordinate kapitalističke modernosti: eksproprijaciju, ekspanziju, nacionalnu državu, liberalni individualizam, rasizam i kolonijalni imaginarij. Pretpostavljajući „unapređenje” i kraj historije, budućnost se prikazuje kao nastavak sadašnjosti —liberalna vizura tehno-optimističnog narativa o modernosti. Autorica zaključuje kako kapitalizam neće biti prevladan samo onda kada se ukine eksploatacija, već je jednako nužno prevladati i proizvodni sistem i njegove ne-ekonomske uvjete.
  • 1. listopada 2025. Očitovanje Plenuma oko donošenja Odluke o participacijama

    Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve