Neregularnosti u radu SZ-a: “Bogom dani vođe studenata”

Donosimo Vam još jedan tekst o neregularnosti rada Studentskog zbora (ovaj put se radi o izborima za Hrvatski studentski zbor) objavljen 14. kolovoza ove godine na portalu sajt.com.hr. Tekst možete pročitati i na njihovoj web stranici ovdje.

Bogom dani vođe studenata

Sredinom srpnja zaprimili smo vijest kako je Tomislav Čengić, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci i predsjednik Hrvatskog studentskog zbora diplomirao te je tako prestao biti student na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Studenti su kao što možete pretpostavljati bili i više nego zadovoljni činjenicom kako se Čengić povlači iz studentskog života i kako više neće troškove svojih putovanja po svijetu lomiti preko studentskih leđa jer je iza sebe ostavio veliki broj nerazjašnjenih računa kojima je pokrivao svoja privatna putovanja. „Troškovi reprezentacije“ na koje je primjerice, unutar samo šest mjeseci potrošeno 60 tisuća kuna, opravdao je kako su taj iznos trošili isključivo kako bi stimulirali volontere na plemenite akcije dobrovoljnog darivanja krvi i slično. Kako je Čengić prestao biti studentom, nekoliko mjesta je ostalo prazno. Na mjesto predsjednika Studentskog zbora u Rijeci došao je Ivan Roje, a mjesto predsjednika HSZ-a se čekalo da se popuni. Nagađalo se tko će naslijediti njegovu funkciju te se baratalo s nekoliko imena, no nitko sa sigurnošću nije mogao znati jer sustav funkcioniranja u HSZ-u nikada nije bio javan. Poslovnik HSZ-a na njihovim službenim stranicama nikada nije bio objavljen, tako da studenti nisu znali ni tko ima pravo glasa u HSZ-u i na koji način se bira novi predsjednik. No što studenti u našoj zemlji uopće znaju osim činjenice da troškovi studiranja su iz godine u godinu sve viši?

Nakon što je Čengić izgubio studentski status, nagađalo se kako će se sjednica HSZ-a sazvati uskoro radi izbora novog te je odučeno kako će se redovna 7.sjednica održati u subotu 8.kolovoza u Sinju o čemu su članovi bili obavješteni telefonski. Nitko nije dobio službene pozive na sjednicu niti prijedlog dnevnog reda, a sjednica je dan prije održavanja prebačena ipak na nedjelju u 14h.

Sjednica HSZ-a i ono što se na njoj odvijalo govori o pravoj poziciji vodećih studentskih glavešina i načinu na koji biraju vođu. Iako je rečeno kako sjednica počinje u 14h, nakon ručka koji je bio dogovoren u podne, glavešine su se pojavile tek nakon 14:30. Sjednica je započela bez usvajanja dnevnog reda jer ga naravno nije bilo i bez usvajanja zapisnika s prošle sjednice. Domaćin u Sinju je bio Ivan Bota, predsjednik Studentskog zbora u Zagrebu te je sjednicu prigodno otvorio pričom o Sinju i alkarskoj tradiciji jer ipak je u tijeku bila Alka. Nakon svega, riječ je predao presjedavajućem, predsjedniku HSZ-a Tomislavu Čengiću (???). Nikome nije bilo čudno što student koji je izgubio studentska prava trenutkom svog diplomiranja te prestao biti predsjednik Studentskog zbora u Rijeci i dalje je ostao na funkciji predsjednika HSZ-a iako ga je komotno mogao naslijediti njegov zamjenik jer i u samom Zakonu o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama stoji kako Hrvatski studentski zbor ima svog predsjednika, zamjenika predsjednika i druga tijela Hrvatskog studentskog zbora, sukladno općim aktima Hrvatskog studentskog zbora, te ostavkom ili smijenom predsjednika do izbora novoga, sve dužnosti i obveze preuzima potpredsjednik.

Čengić je tada krenuo hvalospjevom, kako je ujedinio studente, kako su se članovi unutar HSZ-a zbližili te kako je napokon i HSZ dobio službenu stranicu zahvaljujući njemu. Nitko nije spomenuo da web stranica HSZ-a nije ažurirana od prvog mjeseca, kako su se podaci odnosno članovi određenih Zborova u tih nekoliko mjeseci promijenili, a Studentski zbor Sveučilišta u Puli nije uopće ni na popisu članova HSZ-a.

Predložen za novog predsjednika HSZ-a sa strane Čengića je bio Ivan Bota koji je kandidaturu prihvatio i s čime su se svi prisutni članovi složili iznošenjem usmenih potvrda kako je Bota najbolji izbor. Prisutni članovi su bili predsjednici Studentskih zborova u Rijeci (Čengić, koji je neovlašteno predstavljao Rijeku iako je izabran novi predsjednik), Zagrebu (Bota), Zadru (Dilber), Splitu (Razović), Mostaru (Krešić) i predstavnik Veleučilišta (Žiger). U većini Statuta/Poslovnika stoji kako Skupština, u ovom slučaju Predsjedništvo, bira (prema Zakonu o Studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama) i razrješuje (2/3 većinom svih članova/ica) Predsjednika/icu. Ukoliko tako stoji i u dosad neviđenom Poslovniku HSZ-a i ako uzmemo u obzir da HSZ ima 7-8 članova s pravom glasa, da troje predsjednika Studentskih zborova (Osijek, Pula, Dubrovnik) nisu prisustvovali sjednici, da je pravo glasa Sveučilišta u Mostaru u HSZ-u upitno jer Mostar nema pravo glasa ni u Rektorskom zboru isto kao i predstavnik Veleučilišta, dolazi se do zaključka kako izbor novog predsjednika HSZ-a nije provedeno regularno. Da ne napominjemo kako je sama pojava Čengića na sjednici koji više nema veze sa Sveučilištem u Rijeci, a predstavljao je isto Sveučilište i naravno imao pravo glasa te su stoga ti glasovi nelegalni.

Nakon što su izabrali predsjednika i pročavrljali o Povjerenstvima, studentskim inicijativama, studentskim domovima te prijedlogu da studentski predstavnici počnu dobivati naknadu za svoj rad, prije zaključivanja sjednice, netko je potegnuo pitanje legitimnosti i legalnosti izbora. Članovi HSZ-a su se izjasnili kako je sve bilo regularno jer tako stoji u njihovom Poslovniku. Dnevni red je postojao po njihovim riječima iako nikada nije usvojen, a zapisnik će se usvojiti na slijedećoj sjednici. Čengić, dakle, po tzv. Poslovniku ima pravo sudjelovati na sjednici HSZ-a, i ne samo to, iako nije student, iako ne predstavlja Rijeku zbog nedavne ostavke, on je i dalje na funkciji predsjednika HSZ-a te ima pravo glasa. K tome, predstavnica Sveučilišta u Mostaru, inače studentica prava, naglasila je kako Poslovnik ne mora biti javan jer se nikoga ne tiče te da se pravna pitanja ostave njoj. A za 2/3 broj glasova je odgovoreno kako su ostali članovi koji nisu prisutni svoj pristanak dali telefonski. Nakon rasprave koja nije trajala dugo odlučili su zaključiti sjednicu unatoč bezbroj otvorenih pitanja i nazočiti otvaranju 294. sinjske alke. I tako su studenti dobili novoga predsjednika, nitko neće reagirati na način na koji je izabran, studenti će šutjeti sve dok novoizabrani vođa ne napravi nešto od čega će se studenti dignuti na noge, a po svemu sudeći, ideja prosvjeda diljem zemlje ni u novoj akademskoj godini ne blijedi.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve