Izjava za medije, 24.11.2009.

U ponedjeljak, 23.11., plenumi na sveučilištima u Puli, Zagrebu i Rijeci velikom su većinom donijeli odluku o ponovnoj uspostavi studentske kontrole nad fakultetima. Za razliku od proljetnih blokada akcija se ovaj put nije iz zagrebačkog centra širila na sveučilišta u ostalim gradovima, već su blokade provedene koordinirano i istovremeno. Time su propala priželjkivanja državnih institucija na koje je izvršen pritisak da proljetne blokade ostanu tek čin jednokratnog pražnjenja, ili samo privremena prepreka nedemokratskom uvođenju promjena na štetu većine. Postalo je očito da je sadržaj ovog pokreta nešto na što u svakodnevici propalih štrajkova i fingiranih prosvjeda nisu navikli: disciplinirana, dobro organizirana i precizno artikulirana politička borba za obranu socijalnih stečevina koja neće tek tako utrnuti. Štoviše, ta je borba u svojoj “tihoj” fazi još i dodatno ojačala.

Nije to, čini se, još uvijek ni izbliza jasno dežurnim čuvarima “normalnosti” i vladajućim birokratima kojima drže leđa. Pred nedvosmislenim izrazom nezadovoljstva demokratski udružene većine koja u svoje ruke preuzima odgovornost za promjene koje je se izravno tiču, oni i dalje ili papagajski propitkuju njezin legitimitet, ili se od nje brane otupjelom ignorancijom. Na pokušaje da se plenum prikaže kao nelegitimno tijelo kojim upravlja skupina iracionalnih radikala i time podijele studenti, odgovaramo kao i do sada: na plenum su pozvani svi građani, svi građani imaju pravo sudjelovati u raspravama, kao i u izravnodemokratskom donošenju odluka. Barem 800 prisutnih na 55. plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu može to i osobno potvrditi. Isti poziv vrijedi i za tzv. “tihu većinu”, odnosno navodni veliki broj studenata koji se protive blokadi, ali o tome se ili nisu izjašnjavali, ili svoje protivljenje artikuliraju na mjestima na kojima to ne proizvodi politički učinak. Iako smatramo da ta “tiha većina” nije ništa drugo doli fantomski subjekt koji su iz praznine, u nedostatku mogućnosti da se konkretnijim sredstvima bore protiv samoproizvedenog legitimiteta plenuma, zazvali oni čija je politička moć njime izravno ugrožena, još jednom upućujemo poziv: svi zainteresirani za pitanja studentske kontrole nad fakultetima, blokade nastave i potpuno javno financiranog obrazovanja, neka dođu na plenum gdje će, kao i ostali, imati priliku izreći svoje mišljenje i sudjelovati u odlukama čije ih se posljedice izravno tiču.

Osim toga, želimo uputiti izraz solidarnosti i podrške našim kolegama s Filozofskog fakulteta u Rijeci koji su u svojoj borbi naišli na bezobziran pokušaj sabotaže od strane fakultetskih tijela, čija je dužnost da predstavljaju i brane interese svojih studenata. Naime, v.d. dekana Branko Rafajac u ponedjeljak je unajmio zaštitare privatne zaštitarske tvrtke te ih postavio da pri ulasku na fakultet, po definiciji javnu ustanovu otvorenu svima, legitimiraju studente i zabranjuju im ulaz ukoliko odbiju pokazati isprave. Ovaj pokušaj da se tiranski zagospodari jednom javnom ustanovom, i to uz pomoć privatnih zaštitara za čije se unajmljivanje onda troši i javni novac, potpuno je neprihvatljiv izraz birokratske samovolje i gubitka svakog doticaja sa stvarnim potrebama onih koji tu javnu ustanovu koriste. Kolege u Rijeci, nažalost, nisu jedini koji su na svojoj koži osjetili represiju koju provode privatni zaštitari. U Austriji, jedan od glavnih povoda za blokade fakulteta koje traju već mjesec dana bilo je upravo uvođenje privatnih zaštitarskih službi na javna sveučilišta.

Navedeni konkretan oblik reakcije na demokratski pritisak odozdo, uporna mistifikacija Ustavom zagarantiranog općeg prava na obrazovanje ispraznim formulama o “izvrsnosti” i “uspješnosti” te opća vladina politika rješavanja problema javnog sektora, dovoljni su razlozi da posumnjamo u ono što izvršna vlast i resorni birokrati pod pritiskom medijâ zbog studentskih blokada poručuju javnosti.

Naš zahtjev je od početka bio jasan i nedvosmislen: potpuno javno financirano obrazovanje i na svim razinama. Taj zahtjev pretpostavlja uklanjanje svih oblika studentske participacije pod bilo kojim uvjetima. Na manje od toga ne pristajemo.

Na kraju prilažemo i naš prijedlog zakona o potpuno javno financiranom visokom obrazovanju:

PRIJEDLOG IZMJENE ZAKONA O ZNANOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU

Sadašnji članak 86.

(4) Redoviti su oni studenti koji studiraju prema programu koji se temelji na punoj nastavnoj satnici (puno radno vrijeme). Trošak redovitog studija (studijskog programa) dijelom ili u cijelosti, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole, subvencionira se iz državnog proračuna.

(5) Izvanredni studenti su oni koji obrazovni program pohađaju uz rad ili drugu aktivnost koja traži specifičan program. Troškove takvog studija u cijelosti ili dijelom snosi sam student, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole.

Naš prijedlog izmjena:

(4) Redoviti su oni studenti koji studiraju prema programu koji se temelji na punoj nastavnoj satnici (puno radno vrijeme).

(5) Izvanredni studenti su oni koji obrazovni program pohađaju uz rad ili drugu aktivnost koja traži specifičan program.

(6) Trošak redovitog i izvanrednog studija (studijskog programa) u cijelosti, NA PREDDIPLOMSKOJ, DIPLOMSKOJ I POSTDIPLOMSKOJ RAZINI, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole FINANCIRA se iz državnog proračuna.

MODEL BESPLATNOG OBRAZOVANJA

Studij mora biti besplatan za sve i ne smiju postojati nikakvi vidovi naplaćivanja tijekom visokog obrazovanja. Kao rješenje se nudi proširenje sadašnjega modela besplatnoga studiranja na sve studente koji su stekli pravo na studij. Regulacije u pogledu upisivanja novoga studija, prebacivanja na drugi studij, upisivanja paralelnog studija, studentskih prava itd. ostaju iste kao i dosada, samo što nitko više ne bi plaćao studij. Smatramo da je dovoljan korektiv za neredovito izvršavanje studentskih obveza privremeno uskraćivanje ili gubitak studentskih prava, a nikako plaćanje studija, ECTS-bodova, kolegija ili dr. oblici novčane penalizacije. Birokratske tehnikalije bolonjskog procesa (kao što je ponovno upisivanje kolegija) ne smiju biti prepreka potpuno javno financiranom obrazovanju, niti smiju biti opravdanje za uvođenje mehanizma plaćanja u sustav bez plaćanja.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve