Izjava za medije uz mini akciju “I mi bismo slavili!” 3. studenog

Povodom predstojećeg Međunarodnog dana borbe protiv komercijalizacije školstva 5. studenog, podsjećamo javnost na stanje u visokom obrazovanju u Hrvatskoj. Najavljeni novi Zakon o visokom obrazovanju i dalje se ne nazire, a ono malo informacija što kruži kuloarima ne daje naslutiti nikakve promjene nabolje u odnosu na dosadašnja iskustva. Povjerenstvo za izradu Zakona od trenutka osnivanja 29. svibnja sastalo se svega dva puta. Jedini pritom proizveden zaključak onaj je o prešutnom samoukinuću: pod izlikom da je u skupini od dvadesetak ljudi nemoguće “kvalitetno raditi”, Povjerenstvo je svoj mandat de facto prepustilo užoj skupini stručnjaka unutar Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i time se odreklo prava na minimum demokratske participacije. Nadmene deklaracije o otvorenosti i mogućnosti participacije zainteresirane javnosti time su svedene na mjeru promidžbene geste koja se opoziva istoga trenutka kada se kamere gase. Ono što stupa na njezino mjesto provjerena je rutina zakulisnih manevara. Treba dodati kako činjenica da se opoziv i ovakvog, fingiranog minimuma demokratske kontrole pravda radnom efikasnošću razotkriva samu retoriku “efikasnosti” kao instrument čija je svrha pravdati isključenje mogućnosti neželjena uplitanja šire zainteresirane javnosti u procese odlučivanja o stvarima od općeg interesa.

Ako se na trenutak deklariranu efikasnost ipak uzme zdravo za gotovo i mjeri njenim vlastitim mjerilima, dolazimo do zaključka da su probrani stručnjaci Ministarstva zasad efikasni samo u šutnji i ravnodušnosti spram zahtjeva koji su im od strane javnosti upućeni. To nažalost ne predstavlja iznimku ili nehotičan propust, nego je dio uobičajenih strategija “komunikacije” mjerodavnih. Jedino što su spremni komunicirati jest vlastito odbijanje svake komunikacije s javnošću. Indiferentnost i šutnja spram zahtjevâ koji su im upućeni idu ruku pod ruku s ušutkivanjem onih koji se ipak u ime javnosti obraćaju. Farsa s prešutnim samoopozivom Povjerenstva, pod izgovorom tobožnje nužne neefikasnosti radnih skupina koje obuhvaćaju veći broj sudionika od užeg kruga probranih zaposlenika Ministarstva, predstavlja samo zadnji čin u priči o kroničnom demokratskom deficitu rada nominalno javnih ustanova.

Ponavljamo još jednom da efikasnost ne može biti izgovor za opoziv demokratske participacije čak ni kada bi takva “efikasnost” proizvodila rezultate – iako, ostaje pitanje: kakve rezultate i u čiju korist? A još manje smisla i plauzibilnosti imaju u situaciji u kojoj se efikasnost zaziva s isključivom svrhom da bi se pravdala vlastita šutnja i sustavno oglušivanje.

Odlučujemo se za ponovne akcije zato što i dalje odbijamo pristati na takvo stanje stvari! Situacija u kojoj su službena studentska predstavnička tijela ili inertna ili korumpirana, a nadležni koriste svaku priliku da smanje mogućnost utjecaja i uže stručne i šire javnosti u procese odlučivanja o pitanjima od općeg interesa obvezuje nas na preuzimanje odgovornosti i aktivno djelovanje.

O daljnjim načinima djelovanja odlučit će razvoj stvari. Izvjesno je, međutim, da ćemo djelovati i ubuduće. Odbijamo šutnju, ali i rezignaciju pred šutnjom nadležnih. Pravo na besplatno obrazovanje stvar je od općeg interesa. Ono obvezuje i nas i vas u jednakoj mjeri. Pristati na demokraciju znači i prihvatiti vlastitu odgovornost u njegovoj obrani.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.