Izvještaj s 60. plenuma, 28. studenoga 2009.

Plenum je raspravljao o šest točaka dnevnog reda. U obavijestima napomenuto je da se o akcijama poput prosvjedovanja na Markovom trgu i blokiranja prometnica raspravlja na svakodnevnim sastancima mini akcija. Medijskoj sekciji povjereno je da uspostavi kontakt s novinarom s Kalifornijskog sveučilišta koje se također bori protiv komercijalizacije obrazovanja.

U ponedjeljak je organizirano darivanje krvi na fakultetu pa se pozivaju svi koji su u mogućnosti da doniraju krv i nastave dobru tradiciju.

Najveću raspravu potakla je točka seciranja radne verzije novog Zakona o sveučilištima koja je započeta kratkom prezentacijom o istom. U raspravi je istaknuto da bismo trebali izričito zahtijevati da se prijedlog Zakona o sveučilištima konačno stavi na javnu raspravu koja će podrazumijevati očitovanje sveučilišta i njihovih sastavnica te drugih visokoobrazovnih i znanstvenih ustanova. Istaknuta je potreba za objavljivanjem postojeće radne verzije kroz plenumu dostupne kanale za informiranje. Uz samu neinformiranost o sadržaju, istaknuta je i indiferentnost članova akademske zajednice o novom zakonu. Kako bi se u ovu problematiku uputio što veći broj zainteresiranih, saziva se radna grupa za seciranje na kojoj će biti dovršena pismena prezentacija nekih osnovnih tendencija ovog nacrta, a koja će potom biti objavljena na SlobFil portalu i poslana svim profesorima i studentima Filozofskog fakulteta zajedno s pozivom na plenum u ponedjeljak. Tamo će se ponovo otvoriti ova rasprava.

U izvještajima radnih grupa poziva se na suradnju oko printanja tekstova već objavljenih na portalu te na izradu letaka s objašnjenjem zašto besplatno obrazovanje za brucoše nije besplatno obrazovanje. Redarska služba je pozitivno izvijestila o događanjima na fakultetu te poziva sve koji su u mogućnosti da na njemu obavezno prespavaju u noći s nedjelje na ponedjeljak kako bi se nastavni proces što lakše blokirao od samoga jutra. Grupa za mini akcije poziva na planiranje akcije za ponedjeljak uoči sjednice Vijeća. Programska sekcija najavila je bogat alternativni program za sljedeći tjedan. Također, zbog interesa za temu na tjednoj se bazi planira održavati ovotjedni kružok pod nazivom “Zašto je plenum nelegitiman, blokada nasilna, a besplatno obrazovanje nemoguće? (+ Zašto je komercijalizacija neminovna?)”.

Točka dnevnog reda o blokadi bila je posvećena percepciji besplatnog obrazovanja i direktne demokracije onih koji ne sudjeluju na plenumima. Sudionici plenuma razmjenjivali su argumente kojima se može odgovoriti na upite o plenumskoj legitimnosti. Jedan od njih je i informacija jednog od sudionika da na Filozofskom fakultetu niti jedni izbori za Studentski zbor nisu imali više od 15% odaziva, a opće je poznata stvar da se studente u Sveučilišni zbor biralo na osnovi tri glasa za određenog kandidata. Istaknuta je razlika legitimnosti i legalnosti te da je Studentski zbor legalan ali nelegitiman zbog spomenute nereprezentativnosti dok je direktnodemokratsko tijelo (plenum) na kojem odlučuje 300 – 800 ljudi s druge strane legitimno ali nelegalno.

Plenum je sazvao sedam radnih grupa koje će se održati u nedjelju prije plenuma zakazanog u 20h. Nakon izglasavanja blokade za nedjelju plenum je zaključen u 21:26.

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.