Vijesti iz Splita

Kada je jedna studentica sa nastave rekla da je uzdržavaju baka i djed sa 2000 kuna, te da neki radnici u salonitu rade za 500 kuna, profesor je odbrusio „ Što mene briga za to, pa ne može svatko studirati, jeste li normalni?“. Umalo zaboravih, ali jako je zanimljiva njegova sljedeća izjava: „Moja plaća iznosi 14 200 kuna i ona ne udovoljava svim potrebama mog životnog stila“.

Na jučerašnji dan, 30.11.2009 u 10 sati, imali smo priliku vidjeti kakvi ljudi upravljaju našim životima i sudbinama. Prethodno tog jutra mnogi profesori su odustali od predavanja, ali nisu nas podržali ni u cilju ni metodi. Prodekan nam je brižno poručio kako u ovom novom svijetu nema ništa besplatno te da se moramo pomiriti sa našom sudbinom, dok je ukidanje nekih ispitnih termina objasnio kao svojevrsnu reformu i da to nama ide samo u korist. Citiram ga: „Ako ne prođete sve ispite na prvom ispitnom terminu, vi ste gotovi“. Za one koji ne znaju, umjesto šest postojećih termina za zimski semestar u veljači, lipnju i rujnu , u Splitu se sada može izaći dva puta u veljači, jednom u lipnju i jednom u rujnu.

U 10 sati je jedan profesor nasilno održavao nastavu iz hrvatske književnosti srednjeg vijeka i renesanse, usprkos našim ometanjima s mobitelima. Nakon pola sata nadglašavanja i upravo kada je jedan student pustio na mobitelu „Beautiful day“ od U2-a, profesor je stao i počeo urlati na sve nas do podne. Najviše što nas je šokiralo nisu bile uvrede već njegov sam stav o društvu i kako bi ono trebalo funkcionirati.

Smatra da je sasvim normalno što amerikanci po godini ili semestru plaćaju 50 000 dolara te da u bi Hrvatskoj trebao studirati samo onaj tko može i ima. Smatra da nas mora sve biti sram što se zalažemo za društvo siromašnih koji ništa ne plaćaju i da se on bori za društvo bogatih ljudi. Mi studenti smo po njemu „livi teroristi“ jer imamo crvene postere, boljševici i teroristi – iako nam nije htio dati svoju definiciju terorizma. Velika dvorana je samo njegova i mi se „možemo samo gubiti odatle ili sjesti i slušati ga“. Nakon svakakvih riječi izgovorenih sa njegove strane, zaključili smo i upitali ga „ Onda je profesore studiranje privilegija?“, na što se profesor izderao: „ Kako vas nije sram da to kažete? Može vas biti sram što studirate filozofiju, gadite mi se, gubite mi se s očiju, van iz moje dvorane!!“

Da bude situacija još žalosnija, dvije studentice s njegovog predavanja su mu čak i zapljeskale. Umalo zaboravih, ali jako je zanimljiva njegova sljedeća izjava: „Moja plaća iznosi 14 200 kuna i ona ne udovoljava svim potrebama mog životnog stila“.

Kada je jedna studentica sa nastave rekla da je uzdržavaju baka i djed sa 2000 kuna, te da neki radnici u salonitu rade za 500 kuna, profesor je odbrusio „ Što mene briga za to, pa ne može svatko studirati, jeste li normalni?“.

Pritom moram naglasiti da se još borimo i s nekolegijalnim studentima koji su besplatno upisali diplomski studij zahvaljujući našim proljetnim blokadama, a ti isti su sada protiv besplatnog obrazovanja i govore o nekom kriteriju uspješnosti.

To je tužna splitska jučerašnja priča. Zapravo, noćna mora.

Pozdrav Rijeci iz Splita

Vezani članci

  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve