Vijesti iz Splita

Kada je jedna studentica sa nastave rekla da je uzdržavaju baka i djed sa 2000 kuna, te da neki radnici u salonitu rade za 500 kuna, profesor je odbrusio „ Što mene briga za to, pa ne može svatko studirati, jeste li normalni?“. Umalo zaboravih, ali jako je zanimljiva njegova sljedeća izjava: „Moja plaća iznosi 14 200 kuna i ona ne udovoljava svim potrebama mog životnog stila“.

Na jučerašnji dan, 30.11.2009 u 10 sati, imali smo priliku vidjeti kakvi ljudi upravljaju našim životima i sudbinama. Prethodno tog jutra mnogi profesori su odustali od predavanja, ali nisu nas podržali ni u cilju ni metodi. Prodekan nam je brižno poručio kako u ovom novom svijetu nema ništa besplatno te da se moramo pomiriti sa našom sudbinom, dok je ukidanje nekih ispitnih termina objasnio kao svojevrsnu reformu i da to nama ide samo u korist. Citiram ga: „Ako ne prođete sve ispite na prvom ispitnom terminu, vi ste gotovi“. Za one koji ne znaju, umjesto šest postojećih termina za zimski semestar u veljači, lipnju i rujnu , u Splitu se sada može izaći dva puta u veljači, jednom u lipnju i jednom u rujnu.

U 10 sati je jedan profesor nasilno održavao nastavu iz hrvatske književnosti srednjeg vijeka i renesanse, usprkos našim ometanjima s mobitelima. Nakon pola sata nadglašavanja i upravo kada je jedan student pustio na mobitelu „Beautiful day“ od U2-a, profesor je stao i počeo urlati na sve nas do podne. Najviše što nas je šokiralo nisu bile uvrede već njegov sam stav o društvu i kako bi ono trebalo funkcionirati.

Smatra da je sasvim normalno što amerikanci po godini ili semestru plaćaju 50 000 dolara te da u bi Hrvatskoj trebao studirati samo onaj tko može i ima. Smatra da nas mora sve biti sram što se zalažemo za društvo siromašnih koji ništa ne plaćaju i da se on bori za društvo bogatih ljudi. Mi studenti smo po njemu „livi teroristi“ jer imamo crvene postere, boljševici i teroristi – iako nam nije htio dati svoju definiciju terorizma. Velika dvorana je samo njegova i mi se „možemo samo gubiti odatle ili sjesti i slušati ga“. Nakon svakakvih riječi izgovorenih sa njegove strane, zaključili smo i upitali ga „ Onda je profesore studiranje privilegija?“, na što se profesor izderao: „ Kako vas nije sram da to kažete? Može vas biti sram što studirate filozofiju, gadite mi se, gubite mi se s očiju, van iz moje dvorane!!“

Da bude situacija još žalosnija, dvije studentice s njegovog predavanja su mu čak i zapljeskale. Umalo zaboravih, ali jako je zanimljiva njegova sljedeća izjava: „Moja plaća iznosi 14 200 kuna i ona ne udovoljava svim potrebama mog životnog stila“.

Kada je jedna studentica sa nastave rekla da je uzdržavaju baka i djed sa 2000 kuna, te da neki radnici u salonitu rade za 500 kuna, profesor je odbrusio „ Što mene briga za to, pa ne može svatko studirati, jeste li normalni?“.

Pritom moram naglasiti da se još borimo i s nekolegijalnim studentima koji su besplatno upisali diplomski studij zahvaljujući našim proljetnim blokadama, a ti isti su sada protiv besplatnog obrazovanja i govore o nekom kriteriju uspješnosti.

To je tužna splitska jučerašnja priča. Zapravo, noćna mora.

Pozdrav Rijeci iz Splita