kolumna

Prijedlog načela novog sustava financiranja javnoga visokog školstva

U nastavku pročitajte “Prijedlog načela novoga sustava financiranja javnoga visokog obrazovanja”, tj. konsenzualne zaključke sa zadnje sjednice Povjerenstva za izradu promjene zakonske regulative o visokom obrazovanju održane 21. prosinca. Možete pročitati i odbačeni “Prijedlog načela za studiranje bez školarina“.

Prijedlog načela novoga sustava financiranja javnoga visokog školstva 
(konsensualni zaključci sjednice Povjerenstva od 21. prosinca)

0. Studentska populacija konstituira se posljetkom ispunjavanja sustavski zadanih uvjeta (završetkom prethodnih obrazovnih razina, razredbenim ispitom i/ili državnom maturom), s obzirom na to njezina su prava nužno uvjetovane, a ne apsolutne naravi.
0.1. Pravo na studij bez plaćanja participacije u društvenome je kontekstu uvjetovano stalnim povećanjem:

  • postotka BDP-a izdvojenoga za naobrazbu i znanost;
  • postignute razine kvalitete javno-obrazovnih ustanova i njezinim stalnim povećanjem;
  • sume sredstava kojima raspolažu javna visoka učilišta (kako temeljem prihoda iz budžeta, tako i na osnovi participacija i školarina);
  • sume sredstava za financiranje znanstveno-istraživačkoga rada.

1. Pravo na studij bez plaćanja participacije pripada, pod ovim uvjetima, svakome tko je udovoljio uvjetima za upis na sveučilište (određenima sveučilišnim kriterijima i kapacitetima);

    1.1. Ovo pravo obuhvaća pet godina ili šest godina studija (tj. preddiplomski i diplomski, te integrirani studij), a utemeljeno je na razvojnoj strategiji javnoga visokog školstva i strategiji njegova dugoročnog održiva financiranja. Trajanje prava nije ograničeno, a odnosi se na sve studente/studentice svih sveučilišnih studijskih programa koji se izvode na osnovi ugovora s Vladom RH;
    1.2. Uvjet ostvarenja prava na svaku pojedinačnu godinu studija bez plaćanja školarine jest zadovoljenje studijskih obveza propisanih za prethodnu; ostvarivanje prava na upis uvjet je neplaćanja školarine za prvu godinu preddiplomskoga, diplomskog odnosno integriranog studija;
    1.3. Studenti/studentice koji nisu zadovoljili propisane uvjete za uspješan završetak studijske godine (iskazane ECTS bodovima koje određuje sveučilište, odnosno njegova sastavnica), za upis u narednu godinu plaćaju školarinu na osnovi odluke sveučilišta, odnosno njegove sastavnice. Plaća se dio godišnje školarine adekvatan postotku ECTS bodova koji studentu/studentici nedostaju u odnosu na broj bodova propisanih studijskim programom za godinu u pitanju. Nakon toga studenti/studentice nastavljaju studij u narednoj godini bez plaćanja (sveučilišta u Zadru i Puli imaju rezerve na formulaciju ovoga članka);
    1.4. Ugovorom sveučilišta i vlade RH osigurat će se nadoknada sredstava koja sveučilište gubi izostankom naplate školarina iz čl. 1 ovoga prijedloga. U slučaju da država prestane podmirivati obveze iz ovoga ugovora, javna visoka učilišta će, koristeći svoje pravo, a polazeći od načela solidarnosti, razmotriti mjere odgovarajuće nastaloj situaciji uključujući i ponovno uvođenje participacija u mjeri u kojoj nedostaju sredstva predviđena ugovorom.
    1.5. Posebnim zakonom bit će regulirana cjelina studentskoga socijalnog standarda.

2. Sveučilište, odnosno njegova sastavnica može naplaćivati školarinu samo za posebne studijske programe koji nisu sastavnim dijelom ugovora sveučilišta s Vladom.

14. siječnja 2010.
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka