U 
U 
Naomi Klein: Milton Friedman nije spasio Čile
Sa ZaMirZINEa prenosimo prijevod teksta Naomi Klein, demanti tvrdnji da pokojnom ekonomistu pripadaju zasluge za građevinske propise te zemlje koji su doveli do blažih posljedica potresa, što pokazuju neznanje o Čileu prije državnog udara 11. rujna 1973.Sve otkako je deregulacija izazvala u septembru 2008. opći svjetski slom, te su svi ponovo postali kejnzijanci, nije bilo lako biti fanatičan sljedbenik pokojnog ekonomista Miltona Friedmana. Njegov je zaštitni znak fundamentalizma slobodnog tržišta bio tako široko diskreditiran da je njegovim obožavaocima postalo očajnički važno da na svoj konto upišu neke ideologijske pobjede, ma kako nategnute.
Evo osobito neukusnog primjera. Jedva dva dana pošto je Čile pogodio katastrofalan potres, kolumnist Wall Street Journala Bret Stephens obavijestio je svoje čitaoce kako "iznad Čilea jamačno zaštitnički lebdi duh Miltona Friedmana" jer, "dobrim dijelom zahvaljujući njemu, ta je zemlja izdržala tragediju koja bi negdje drugdje prešla u apokalipsu... Nije slučajno što su Čileanci živjeli u kućama od opeke – a Haićani u kućama od slame – kada je došao vuk i pokušao ih otpuhati."
Po Stephensu, radikalne mjere politike slobodnog tržišta što su ih čileanskom diktatoru Augustu Pinochetu bili propisali Milton Friedman i njegovi zloglasni "Chicago Boys" jesu razlog što je Čile prosperitetna nacija sa "zakonima o gradnji među najstrožima u svijetu".
S tom teorijom postoji prilično krupan problem: čileanski moderni zakon o seizmičkoj gradnji, napisan tako da građevine mogu izdržati potrese, usvojen je 1972. godine. Ta je godina enormno značajna jer je to bilo godinu dana prije no što je Pinochet prigrabio vlast krvavim državnim udarom uz potporu SAD. To znači da, ako postoji osoba kojoj pripada zasluga za taj zakon, to nije ni Friedman niti Pinochet, nego Salvador Allende, demokratski izabrani čileanski predsjednik socijalist. (Zapravo, zasluge pripadaju mnogim Čileancima, jer su ti zakoni bili reakcija na cijelu povijest potresa, a prvi je zakon bio usvojen još 1930-ih godina.)
Međutim, doista je značajno što je taj zakon donesen čak i u uvjetima pogubnog ekonomskog embarga ("neka im privreda vrišti", glasovito je zarežao Richard Nixon kada je Allende pobijedio na izborima 1970.). Zakon je kasnije noveliran u toku devedesetih godina, dobrano nakon što su Pinochet i Chicago Boys konačno otišli s vlasti i obnovljena je demokracija.
Nikakvo čudo: kako ističe Paul Krugman, Friedmanov je stav spram zakonâ o gradnji bio ambivalentan, jer je smatrao da su i oni uplitanje u kapitalističku slobodu.
Što se tiče argumenta da je fridmanovska politika razlog što Čileanci žive u "kućama od opeke" a ne od "slame", očevidno je da Stephens ne zna ništa o Čileu prije državnog udara. Čile iz 1960-ih imao je najbolji zdravstveni i obrazovni sistem na kontinentu, kao i živahan industrijski sektor i brzo rastuću srednju klasu. Čileanci su imali povjerenja u svoju državu, i baš su zbog toga bili izabrali Allendea da taj projekt vodi još dalje.
Nakon udara i Allendeove smrti, Pinochet i njegovi Chicago Boys su učinili sve što su mogli da demontiraju čileanski javni sektor, rasprodajom državnih poduzeća i drastičnim reduciranjem financijske i trgovinske regulative. U tom je razdoblju stvoreno enormno bogatstvo, ali uz strašnu cijenu: do početka osamdesetih, Pinochetove političke mjere po Friedmanovim receptima prouzročile su rapidnu deindustrijalizaciju, deseterostruki porast nezaposlenosti i eksploziju rasta izrazito nestabilnih gradova od daščara. Također su dovele do krize korupcije i zaduženosti, tako teške da je 1982. Pinochet bio prisiljen otpustiti svoje ključne savjetnike Chicago Boys i nacionalizirati nekoliko velikih dereguliranih financijskih institucija. (Zvuči poznato?)
Srećom, Chicago Boys nisu uspjeli poništiti sve što je Allende bio postigao. Nacionalna kompanija za bakar, Codelco, ostala je u državnim rukama, čime je osiguran priljev bogatstva u javne fondove i spriječeno da Chicago Boys potpuno preuzmu čileansku privredu. Također im nije uspjelo uništiti Allendeov čvrsti zakon o gradnji, a na tom bismo ideologijskom previdu svi morali biti zahvalni.
55 komentara
http://en.wikipedia.org/wiki/Economic_history_of_Chile#1950-1970
Druga recenica: Over this period, Chile's economic performance was the poorest among Latin America's large and medium-size countries.
Zasto lazete sheepleima bez imalo pardona i to s clankom koji nema veze s temom sajta.
Sram vas bilo c c c :-)
To je prijevod clanka Naomi Klein preuzet sa ZamirZine-a, a tamo iz Guardiana. Valjda si cuo za Guardian. Da ne govorim da je Allende izabran za predsjednika 1970. pa ne znam kakve veze to ima s ekon. povijescu Cilea od 1950. do 1970.
Zasto lazete sheepleima bez imalo pardona i to s clankom koji nema veze s temom sajta.
Kako nema veze? Po cemu ti to u nazivu "Slobodni Filozofski" znas koja je "tema" sajta? Ako sajt stalno objavljuje clanke o neoliberalizmu, politici, ekonomiji itd. uz clanke o obrazovanju, ocito je to sve tema sajta. Kao sto je otpocetka i bila. Procitaj u Kuharici sto pise o SlobFil-u.
Pa jebemu mater je li clanak govori da je imala najbolje obrazovanje 60-tih i najjadnije gospodarstvo. Pa jesam ja tu maloumni ludjak ili ste vi glupi k'o kurac. A neoliberalizam, politika i ekonomija... Jesu to vasi sluzbeni stavovi da vas prvi potjeram sa svog faksa kad mi pocnete govoriti da nisam vlasnik svog IP-a vec neka baba iz Like?
Btw je li ovaj clanak prevara i cinjenice su u njemu lazirani te samim time ZAHTJEVAM da objavite prema zakonu demante.
Procitaj u Kuharici sto pise o SlobFil-u.
To što tamo piše ne znači da je istina. Pisali su je plemenski vođe u cilju prikrivanja podmetanja marksizma. Koliko se puta u Kuharici spominje marksizam? Nijednom. Koliko je ovdje objavljenih tekstova nevezanih uz obrazovanje pisano u marksističkoj tradiciji? Svi.
A neoliberalizam, politika i ekonomija... Jesu to vasi sluzbeni stavovi
Nisu, njihovi službeni stavovi su podešeni tako da s vremena na vrijeme mogu privući veću skupinu ljudi na plenum (besplatno obrazovanje) preko kojih dođu do medijske pozornosti i zatim plasiraju marksističku ideologiju. Imaju vrlo učinkovit mehanizam - blokiraju nastavu i tako okupe 1000 znatiželjnika koji ne znaju kamo bi s vremenom, glamurozno izglasaju da bi obrazovanje svima trebalo biti besplatno i usput im podmetnu koju nedužnu frazu o socijalnoj pravdi i neoliberalizmu, na što većina ne obraća pažnju niti razumije. Kasnije, kad se brojčano svedu na nekoliko desetaka, nastavljaju se potpisivati kao kolektiv studenata filozofskog i objavljuju marksističku i komunističku propagandu.
@12/3/10 11:07 zaboravio si još dodat da krademo malu djecu i obredno ih žrtvujemo pred kipom lenjina da nam da snage provoditi opći teror nad jadnim naivnim ffzg-ovcima
"After the military took over the government in September 1973, there was a year and a half of benign neglect of the economy as the regime consolidated its power. When in April 1975, the so called "Chicago Boys" took control of economic policy, a period of dramatic economic changes began. Chile was transformed gradually from an economy isolated from the rest of the world, with strong government intervention, into a liberalized, world integrated economy, where market forces were left free to guide most of the economy's decisions. This period was characterized by several important economic achievements, bolstered by increased support from the US administration: inflation was reduced greatly, the government deficit was virtually eliminated, the economy went through a dramatic liberalization of its foreign sector, and a strong market system was established. Along with these achievements, drops occurred in the standard of living of the poorest citizens, poverty jumped dramatically, wages declined, and the gap between rich and poor widened significantly."
Sa wikipedije.
Toliko o Miltonu i njegovom "geniju". Ah, ali možda je njegov genij to i planirao proizvesti...?
Uostalom, svoju tezu Kleinica vrlo lako brani samim navodom godine u kojoj je donesen zakon o seizmičkoj gradnji.
A vi rantajte u prazno i dalje, praznoglavci.
kleinica ima lošu naviku predavanja senzacionalizmu (kao i uostalom michael moore), ali to ne znači da nije u pravu. a izjave tipa da je tipična židovka koja nije dostojna lizat friedmanu stopala zbilja nisu vrijedna komentara
p.s. i friedman je bio židov
Opet se cenzuriraju komentari koji sadržavaju vrijedne informacije. Izgleda da anarhoplenumaši zaista ne mogu podnijeti nikakvu kritiku, kako svojih priglupih stavova tako i svojih marksističkih idola.
zanimljivo kako je klein zaboravila spomenuti da je recimo taj krugman kojeg je dotakla skroz popljuvao ekonomsku politiku spomenutog allendea. zanimljivo je kako se i taj krugman i ostali liberalni ekonomisti i dalje klanjaju tom miltonu friedmanu kao jednom od najvećih ekonomista prošlog stoljeća.
Toliko o Miltonu i njegovom "geniju". Ah, ali možda je njegov genij to i planirao proizvesti...?
Liberalizacija tržišta ima neke početne žrtve - neproduktivne društvene parazite na grabači onih koji stvaraju stvarnu vrijednost. I to je najveći razlog zašto je teško proizvesti reforme. U Hrvatskoj bi to zahtijevalo da ca milijun ljudi ostane bez svojih nezasluženih privilegija (novac koji se zakonski krade poreznim obveznicima da bi se dao njima), a provedba toga bi bez sumnje donijela još destruktivnije društvene nemire od onih što ih imamo ovih dana u Grčkoj. Alternativa je dakako neumoljivi državni bankrot. Sve se vraća sve se plaća, samo što konjine to ne mogu shvatiti.
Drugi dio Pinochetove vladavine (80-e, dakle nakon perioda za koji selektivno citiraš) je obilježio rast standarda i posvemašnja liberalizacija tržišta. Kao što rekoh, danas je Čile najbogatija i ekonomski najslobodnija privreda Južne Amerike.
Hajdmo malo citirati dijelove tog članaka s 'pedije koje si se potrudio izostaviti:
The combination of these two policies—low tariffs and a competitive real exchange rate—had a significant impact on Chile's economic structure. The share of manufacturing in GNP dropped from almost 29 percent in 1974 to 22 percent in 1981. Productivity in tradable sectors grew substantially, and exports became highly diversified. Chile had also diversified its export markets, with the result that no individual market bought more than 20 percent of the country's total exports. By the early 1990s, exports had become the engine of growth, and the Chilean trade reform was winning praise from multinational institutions and observers of different ideological persuasions. Largely thanks to the boom in exports between 1986 and 1991, particularly the increasing growth in exports of fresh fruits and manufactured products, Chile experienced the highest rate of GDP growth in Latin America (the "Miracle of Chile"), with an annual increase of 4.2 percent.
....
Chile's structural adjustment of the second half of the 1980s was unique from an international comparative perspective. The most difficult, controversial, and costly reforms—including the bulk of privatization, trade liberalization, financial deregulation, and labor market streamlining—were undertaken in Chile in the 1975-80 period; the measures taken after 1985 were minor, in comparison. The success of the post-1985 period was rooted in the early reforms. For example, the boom in nontraditional exports that took place in the second half of the 1980s was only possible because of investments begun almost ten years before. The markets' flexible and rapid response to incentives was also a direct consequence of the microeconomic reforms of the 1970s.
...
On March 11, 1990, General Pinochet handed the presidency of Chile to Patricio Aylwin. When Aylwin's Coalition of Parties for Democracy (Concertación de Partidos por la Democracia--CPD) government took over, Chile had the best performing economy in Latin America.
....
Chile's net international reserves totaled US$9 billion in 1992, enough to cover a year of imports and equivalent to roughly half of its foreign debt. The stock of foreign direct investment in Chile was estimated to be between US$10 billion and US$13 billion, roughly 30 percent of GDP.
Poprilično dobro za državu koja je prije Pinocheta bila najsiromašnija zemlja na kontinentu, sa inflacijom od 150% ?
Ono što je najfascinantnije kod Čilea jest to da je ekonomska sloboda s vremenom iznjedrila i osobnu slobodu pojedinca. Make no mistake - demokratizacija u Čileu je rezultat prosperiteta u prethodnim desetljećima, i rasta obrazovane srednje klase. Slično bi se moglo dogoditi i Kini jednog dana.
"Liberalizacija tržišta ima neke početne žrtve - neproduktivne društvene parazite na grabači onih koji stvaraju stvarnu vrijednost."
Gle, odmah na početku dolazimo do točke nakon koje više nema rasprave. Pogotovo kada uredno izostavljaš spomenuti da ekonomska liberalizacija konstantno proizvodi "početne" žrtve. Shvaćaš, odmah u početku se otkrivaš kao vrlo pristran i nimalo objektivan sugovornik, ili drugim riječima - ideološki izrazito opredijeljen, što je jasno vidljivo iz tvojeg prezira prema "parazitima" za koje pretpostavljam da su ljudi iz radničke klase. Još uzmimo u obzir da jednoj južnoameričkoj zemlji sa socijalističkom vladom nije bilo nimalo jednostavno ostvariti ekonomsku stabilnost radi realnih interesa i pritisaka nekih drugih vlada. Kao što wikipedija kaže: "Immediately after the election, the United States expressed its disapproval and raised a number of economic sanctions against Chile.[13]" (pogledaj i dokumente pod fusnotom). Dakle, radi se u određenoj mjeri o vanjskom uplitanju, geopolitici, a ne učinkovitosti takve ekonomske politike u sebi i po sebi.
E da, i nema smisla doositi zaključke na temelju analize koja se jedino oslanja na BDP kao mjerilo blagostanja.
A ono što mene zanima jest je li Čile slobodna republika, ne slobodna ekonomija. Nevjerojatno je kako vulgarni ekonomizam s obje strane - marksističke i liberalističke - uzima ekonomsku inicijativa kao jedini faktor blagostanja i slobode.
A gospodin koji se žali na cenzuru - shvaćaš li ti pojam cenzure ili si samo frustriran?
Da ti objasnim.
Cenzura je brisanje određenih elemenata iz javne rasprave.
Tako da u ovom kontekstu bi cenzura bila na djelu kada bi se plačljivce poput tebe bannalo ili brisalo ovakve gluposti.
Što se mene tiče, to bi bilo nepoželjno i loše.
A tebi savjetujem da malo i razmisliš prije nego pustiš prstiće da divljaju tipkovnicom jerbo pričaš gluposti.
Gle, odmah na početku dolazimo do točke nakon koje više nema rasprave. Pogotovo kada uredno izostavljaš spomenuti da ekonomska liberalizacija konstantno proizvodi "početne" žrtve. Shvaćaš, odmah u početku se otkrivaš kao vrlo pristran i nimalo objektivan sugovornik, ili drugim riječima - ideološki izrazito opredijeljen, što je jasno vidljivo iz tvojeg prezira prema "parazitima" za koje pretpostavljam da su ljudi iz radničke klase.
Uopće ništa ne kužiš. Nisu paraziti ljudi iz "radničke klase" (štogod to bilo), nego ljudi zaposleni u vladinim institucijama a čije plaće dolaze iz sredstava koja se otimaju poreznim obveznicima - stvarnim nosiocima ekonomije. U Hrvatskoj se svakom radniku otima više od 2/3 zarađenog novca kako bi se namaknulo proračunskih sredstava za sponoziriranje više od 300 000 parazita u državnoj administraciji, 1.2 milijuna penzionera, bogapitaj koliko stotina tisuća lažnih branitelja (da ne spominjemo 43 000 pojedinaca koje još primaju penzije od NOB-a - Hrvatski partizani obaraju sve rekorde dugovječnosti :). Stotine glupih i bespotrebnih nameta, tuđe zdravestveno osiguranje, školstvo, subvencije, itd. - sve ono što je uzrokovalo da se ova glupa država zaduži do grla, i zbog čega će zasluženo bankrotirati, i nema te sile koja će to spriječiti.
Što je u toj konstataciji "pristrano", "neobjektivno", ili "ideološki opredijeljeno" ? To su sve činjenice sa kojima se slaže stotine analitičara, i u krajnjoj liniji svatko sa imalo mozga. Birokracija i korumpirana vlast guši ekonomiju, a 650 000 radnika ima na grbači 3.8 milijuna ljudi. Taj jad i bijeda je budućnost svake nakaradne izedbe "države blagostanja". U idealnom stanju ravnoteže 51% elektorata ništa ne radi i živi od socijalne pomoći koja iznosi 95% plaće ostalih 49% glasača. Sve dok nekome ne prekipi i parazitima ne prereže grlo, kao što je Pinochet napravio.
Dakle, radi se u određenoj mjeri o vanjskom uplitanju, geopolitici, a ne učinkovitosti takve ekonomske politike u sebi i po sebi.
Je sve je to bjelosvjetska zavjera. Jamerika i engleska biće zemlja proleterska.....
Gle Čile je danas to što jest zahvaljujući Chicago Boysima sviđalo se to tebi ili ne. Ovoj židovkinji se to ne sviđa pa zato izmišlja i laže pokušavajući ocrniti Friedmana i njegove ekonomske principe. Svatko tko išta zna će se grohotom nasmijati na tvrdnje o "živahnom industrijskom sektoru Čilea 1960-ih" ili "nezaposlenosti, korupciji i zaduženosti Čilea 80-ih". Klajnica živi na nekom svom planetu baš kao i njeni slaboumni idolopoklonici. Vi ste toliko poremećeni da i čiste podatke crno-na-bijelo o prosperitetnim učincima slobodnog tržišta interpretirate kao nekakvu ciljanu zavjeru "protiv radne klase i socijalizma". Bilo bi dobro da smanjite konzumaciju lakih droga jer očito utječu na elementarne logičke funkcije vaših mozgova.
E da, i nema smisla doositi zaključke na temelju analize koja se jedino oslanja na BDP kao mjerilo blagostanja.
BDP nije ni mjerilo "blagostanja" već ekonomskog rasta. Pitam se što bi uopće bilo "blagostanje" po viziji anarhoplenumaša, iako i sam mogu zamisliti nekoliko zanimljivih scenarija na osnovu povijesnih izvedbi raznoraznih socijalnih utopija. Vjerojatno bi vaša "država blagostanja" po svim racionalnim ekonomskim kriterijima bila na samom svjetskom začelju.
A ono što mene zanima jest je li Čile slobodna republika, ne slobodna ekonomija. Nevjerojatno je kako vulgarni ekonomizam s obje strane - marksističke i liberalističke - uzima ekonomsku inicijativa kao jedini faktor blagostanja i slobode.
Ekonomske slobode su preduvjet osobnih sloboda. Ne možeš imati slobodnu republiku bez slobodne ekonomije. Takav protuprirodan konstrukt nikad nije postojao niti može postojati. Dok trepneš okom svaka planska ekonomija i socijalistički nastrojena vlada sklizne u korumpirani totalitarizam gdje se svakog pojedinca koji se ne klanja državi gazi kao crva u svrhu "blagostanja većine". Pojedinac i osobne slobode su apsolutna svetinja na koje nijedna glupa vlada ne može polagati pravo. Pitanje slobodne ekonomije je nerazmrsivo povezano sa moralnim načelima slobode djelovanja, neotuđivog vlasništva i izbora. Nigdje u pisanoj povijesti nije postojalo društvo koje je bilo "slobodno" i "blagostanja" a da nije istovremeno bilo i ekonomski slobodno. Tako da ne seri kvake.
Cenzura je brisanje određenih elemenata iz javne rasprave.
Tako da u ovom kontekstu bi cenzura bila na djelu kada bi se plačljivce poput tebe bannalo ili brisalo ovakve gluposti.
U više navrata su izbrisani moji komentari u kojima se opovrgavaju sustavne neistine koje anarhoplenumaši javno obznanjuju, između ostaloga i ovaj iznad na koji se referiram. Tvoja potreba da ispadneš "pametan" objašnjavajući mi značenje riječi mog materinjeg jezika je krunski dokaz da je ponestalo argumenata u glavnoj liniji diskusije.
pa svaka ekonomska promjena ima svoje žrtve, to uopće nije sporno. svaka ekonomska mjera ima nuspojave. a allende je bio tako očajan predsjednik, njegova ekonomska politika je jedna velika katastrofa da zbilja nije neka referenca za liberalni kapitalizam hvaliti se dostignućima nakon njega.
Neki su očito ovo propustili:
http://www.slobodnifilozofski.com/2009/10/ljetna-skola-jim-stanford-sto-je-to.html
Znanost ekonomike pokušava objasniti kako ekonomija funkcionira. No ekonomisti se također (posve opravdano) bave i time kako ekonomiju poboljšati. To samo po sebi iziskuje od svakog ekonomista (i čovjeka općenito) vrijednosnu prosudbu o poželjnosti ovakve ili onakve ekonomije. Nažalost, većina ekonomista nije poštena što se tiče tih vrijednosnih prosudaba. Oni se, naime, vole pretvarati da se bave "znanošću" i da su stoga njihove prosudbe vrijednosno neutralne. No to je daleko od istine.
Odluka o tome kojim ekonomskim ciljevima treba težiti odražava prioritete i interese različitih pojedinaca, zajednica i društvenih slojeva. To je samo po sebi stvar subjektivna izbora.
Ovdje navodimo jednu moguću listu ekonomskih ciljeva. Prema ovakvom shvaćanju, ekonomija je to bolja što više od ovih ciljeva ispunjava:
1. Blagostanje Ekonomija treba osigurati dovoljno proizvedene robe i uslugâ da bi omogućila uzdržavanje svojih građana i da bi im omogućila da uživaju u životu koliko god je to moguće. Blagostanje ne znači samo imati puno "stvari". To označava i dobar balans između osobne potrošnje, javnih usluga i slobodnoga vremena. (Usput budi rečeno, slobodno vrijeme je jedna od vrijednih stvari koja se ne nalazi u statistikama BDP-a.)
2. Sigurnost Ljudi u pojedinim ekonomijama trebali bi imati povjerenja u razmjernu stabilnost svojih ekonomskih prilika. Ne bi se trebali brinuti oko toga mogu li se uzdržavati (ako rade i mogu raditi), stambeno zbrinuti i omogućiti dobre ekonomske uvjete svojoj djeci. Milijarde se ljudi danas nalaze u stanju ekonomske nesigurnosti usred gospodarskih previranja, a to ima svoju cijenu. Čak i ljudi koji neće ostati bez svoga posla ili kuće često gube velik dio svog vremena i energije brinući se oko takve mogućnosti. I taj strah ima svoju cijenu. Stoga ekonomska sigurnost - koja omogućuje mirno spavanje bez brige o preživljavanju - ima sama po sebi veliku vrijednost.
3. Inovativnost Ekonomski napredak zahtijeva neprestano razmišljanje o tome kako učiniti rad što produktivnijim. Inovacije omogućuju stvaranje nove robe i uslugâ (proizvodâ) i boljih načina proizvodnje. Ekonomija bi trebala biti organizirana na način da promiče i omogućuje inovativno ponašanje ili će s vremenom izgubiti na kreativnoj energiji i zamahu.
4. Izbor Pojedinci imaju različite želje, nade i snove (iako društveni pritisci imaju veliku ulogu u oblikovanju tih želja). Stoga moraju imati mogućnost donositi ekonomske odluke - kao to što će raditi, gdje će živjeti i što će konzumirati - u skladu s tim željama. Veliki je ideološki mit to da samo ekonomije slobodnoga tržišta doista poštuju individualni "izbor". To je očito netočno: izbor se milijardâ ljudi brutalno guši ekonomskim teškoćama i društvenim podjelama koje su prirodni rezultat globalnoga kapitalizma. Također, usluge javnog sektora (škole, zdravstveno osiguranje, kultura, parkovi) itekako povećavaju izbor dostupan ljudima (pogotovo onima s nižim primanjima). Izbor pojedinca jest bitan ekonomski cilj, ali do istinske se mogućnosti izbora može doći na bolje načine nego što je to slobodnotržišni kapitalizam.
5. Jednakost Nejednakost je štetna već utoliko što pretpostavlja to da velik broj ljudi nema mogućnost raditi i uživati u životu. Stoga je jednakost kao cilj povezana s ciljem blagostanja (dakako, utoliko dok "blagostanje" pravilno definiramo - kao opću dobrobit, umjesto da ju se izjednačava s rastom BDP-a). No nejednakost je također inherentno negativna i sama po sebi. Čak i ako oni koji su na dnu ekonomskoga spektra svejedno imaju donekle zadovoljavajuće standarde življenja, koncentracija bogatstva na vrhu svejedno potkopava društvenu koheziju, opću dobrobit i demokraciju. Primjerice, ekonomisti govore o fenomenu zvanu "pozicijska konzumacija" (položajna potrošnja), po kojem na emocionalno stanje ljudî negativno utječe to što uspoređuju svoj životni stil sa životnim stilom bogatih i poznatih. U takvom slučaju nejednakost dovodi do izrazitih negativnih posljedica bez obzira na posljedice siromaštva kao takvog. Stoga je i ograničavanje ekonomskih razlika između bogatih i siromašnih također važan ekonomski cilj. Jednakost zahtijeva i zadovoljavajuću potporu za one članove društva koji ne mogu raditi.
6. Održivost Ljudi ovise o svom prirodnom okolišu. O njemu izravno ovisi kvaliteta našeg života (kroza zrak koji dišemo i prostor u kojem živimo). Iz okoliša dobivamo i građu koja nam je nužno potrebna za rad bilo koje industrije. Svaka proizvodnja sastoji se od toga da se preko nečega što smo dobili iz prirode ljudskim radom stvori "dodana vrijednost". Očuvanje okoliša je bitno samo po sebi (tim više ako prihvatimo da kao ljudi imamo i odgovornost prema drugim bićima koja nastanju naš planet). No također je bitno i u užem ekonomskom smislu, s obzirom na to da naša sposobnost da neprestano proizvodimo robu i usluge i u budućnosti ovisi o tome hoćemo li pronaći održive načine ubiranja plodova od prirodnih resursa koji su nam potrebni (bez stalnog smanjivanja prirodnih zaliha i onečišćavanja okoliša).
7. Demokracija i odgovornost Ekonomija je inherentno društvena djelatnost. Razni ljudi obavljaju različite uloge. Neki pojedinci i organizacije imaju veliku moć pri odlučivanju, dok je drugi gotovo uopće nemaju. Kako omogućiti to da ekonomske odluke, i opći razvoj ekonomije, odražavaju naše kolektivne želje i preferencije? Kako nadzirati ljude i institucije i osigurati se da rade ono što bi trebali raditi? U modernom kapitalizmu postoji dobro razvijen, ali vrlo uzak, pojam poslovne odgovornosti, kroz koju su korporacije odgovorne za maksimalizaciju bogatstva svojih dioničara. Konkurentna tržišta također nameću još jedan vrlo uzak oblik odgovornosti koji se sastoji u mogućnosti gubitka zarade i konačnoga bankrota onih poduzeća koja proizvode loše i preskupe proizvode. Demokratski izbori omogućuju građanima određenu mjeru utjecaja (preko svojih vlasti) nad gospodarskim trendovima, ali je mogućnost da izabrana vlast upravlja kapitalističkom ekonomijom već u samoj osnovi ograničena moći biznisa i investitorâ koje nitko ne bira. Nijedan od navedenih ograničenih oblika odgovornosti ne dopušta da se ekonomija podvrgne demokratskoj kontroli na cjelovit i dosljedan način. Uzimajući u obzir prevažnu ulogu ekonomije za ljudsko društvo u cjelini, nužno je zahtijevati istinske i dalekosežne oblike ekonomske demokracije i odgovornosti.
Jim Stanford
I koji su ekonomski modeli najslobodniji, najinovativniji, donose najveće bogatstvo i blagostanje svojim građanima, nude najveći izbor usluga, najbrže rastu.... samo je jedan odgovor: kapitalistički pod slobodnim tržištem i sa što manje vladinog uplitanja u privredu.
Svi najgori, tehnološki najzaostaliji, koji najviše ugrožavaju prava pojedinca, najnedemokratskiji, najsiromašniji - su redovno komunistički/socijalistički. Jednopartijski pod željeznom stegom druga Tite/Maoa/Staljina/Kima...
Anarhoplenumaši trebaju ponoviti povijest 20. stoljeća.
Koja je relevatnost ovog blesavog popisa želja za bilo što?
Ispada da bi ekonomija morala uzdržavati ljude tako da ovi mogu uživati u životu što je više moguće, a oni koji to ne mogu u zadanim okvirima bit će podvrgnuti kontroli i balansiranju osobne potrošnje; da mora za svakoga osigurati postojanu ekonomsku sigurnost i bezbrižnost, ali istovremeno na makro razini osigurati inovativnost (promjenu), sve veću produktivnost i rast; da mora moći ispuniti sve ono što radnici požele odabrati kao svoje zanimanje, ali istovremeno ograničiti razlike do kojih dolazi na temelju takvog izbora; da mora čuvati prirodu i da bi sve odluke trebalo donositi na plenumu. :)
Posebno je dirljiva briga za one koji psihički najbolje ne podnose društvene razlike, to bi bio izvrstan prilog za Oprah show. :)
Uozbiljite se molim vas. Ovakve gluposti mogu impresionirati samo papagaje i anke partizanke, a oni će se pretvoriti u apologete i koljače ako steknu moć ili im netko stavi oružje u ruke. Pokušali smo se u komentarima maknuti s popisa želja na konkretnije ideje i došli smo upravo do toga da nam slijedi ukidanje osobnih sloboda, totalitarno uređenja društva, plemenski sukobi, opći ekonomski kolaps i konačna društvena dezintegracija koja bi čovječanstvo vratila koje tisućljeće unazad.
http://www.slobodnifilozofski.com/2009/10/ljetna-skola-jim-stanford-sto-je-to.html
Jim Stanford
U VELIKOJ konkurenciji, ipak mi se ovaj tekst nameće kao pobjednik u "natjecanju" za najpromašeniji tekst na ovom blogu. Ovaj tekst je jedno najobičnije smeće i to , gle čuda, od ekonomista koji radi za najveći kanadski SINDIKAT (sindikat radnika u auto industriji).
Mogu shvatiti da postavljate tekstove koji brane neke marginalne skupine (anarhiste i sl.) u zemlji i svijetu (npr. Srbiji) jer vam to ideološki odgovara, ali staviti tekst koji na ovakav način "siluje" ekonomiju je zaista tužno. I onda ljudi ovakve tekstove prihvate kao činjenice bez da se kritički osvrnu na njih i onda dobijemo hrpetinu nazoviintelektualaca koji se miješaju u sva društvena pitanja (od politike do ekonomije), a o tim pitanjima znaju koliko i Milan Bandić o poeziji...
Ovaj tekst može slobodno poslužit za neki šaljivi strip ili podizanje budnosti članovima inicijative, ali neka praktična vrijednost za ekonomsku teoriju mu je NULA. Kao što je i opskurna Naomi Klein i Michael naplaćujem-intervjue-1 000 dolara-a-mrzim-kapitalizam Moore.
Ovi tekstovi srozavaju ionako upitnu kvalitetu ovog bloga i predstavljaju inicijativu kao marginalan i nebitan faktor u društvenoj kritici...
Mene živo zanima što je to točno "dosljedno i cjelovito demokratski kontrolirana ekonomija" ? Mogu li anarhoplenumaši detaljnije elaborirati taj svoj stav?
ovih 7 točaka je nešto najgluplje što sam u dugo vremena pročitao
Mene živo zanima što je to točno "dosljedno i cjelovito demokratski kontrolirana ekonomija" ? Mogu li anarhoplenumaši detaljnije elaborirati taj svoj stav?
Socijalizam. I super je kad jedna osoba komentira 5 puta sa svojim debilnim stavovima da bi ispalo kao da su svi popljuvali nešto :)
@14/3/10 15:26
istina. toliko jala u obrani kapitalizma dugo ne vidjeh. bit će da je neki nadrkani alfa mužjak iz klana znanstvenih novaka na efzg-u. avaj!
i još je antisemit...bit će čovik ne kuži da mu postove brišu zbog toga, bit će on misli da je normalano govorit nekome da je ˝tipični židov˝. a jaaaadan,baš mi ga je ža
isti ste, on govori o tipičnim židovima, vi na jednak način gledate sve kapitaliste bez obzira kakve su osobe.
@ Anonimno 14/3/10 15:26
Socijalizam.
koliko vidim, zamoljen si za detaljniji odgovor.
znam da tebi riječ socijalizam izaziva učinak kao kod vjernika riječ bog, ali molim te imaj na umu da ne dijelimo svi tvoje unutrašnje doživljaje i počni komunicirati.
To znači da npr. tvornice neće bit u rukama 100 ljudi nego u vlasništvu radnika i čitavoga društvo koje će demokratski njima upravljati. Dakle ekonomska sfera neće biti izuzeta od demokracije kao što je sada.
Ako oćeš točne nacrte, to nećeš dobit jer nema detaljnog plana i programa za to. Takve će se promjene, ako se budu ikad dogodile, događat postupno i različito u različitim situacijama i zemljama. Od smišljanja utopija unaprijed nema puno koristi.
od smišljanja utopija unaprijed nema puno koristi.
Slažem se, ali zato ne treba skroz odustati od racionalnosti i potpuno isključiti mozak. Osim ako dušu ne grije jaka, fanatična vjera - tad se mozak sam isključuje. :)
To znači da npr. tvornice neće bit u rukama 100 ljudi nego u vlasništvu radnika i čitavoga društvo koje će demokratski njima upravljati. Dakle ekonomska sfera neće biti izuzeta od demokracije kao što je sada.
Ali ako je to tako "superioran" model u odnosu na klasični tržišnohijerarhijski gdje je svatko plaćen shodno stvarnoj vrijednosti, kao što sindikalac Jim tvrdi, što vas sprečava da već danas osnujete firmu koja će djelovati na tim principima i pomesti mrske kapitaliste vođene animalnom pohlepom i profitima?
Usput, jeste li svjesni da su sami proizvodni pogoni (tvornice) tek kap u moru cjelokupnog industrijskog dizajna? Npr. to računalo u koje gledaš je tek hrpa plastike, silicija i tekućeg kristala, na osnovu samih resursa vrijedno možda ni par stotina kuna, ali istraživanje i razvoj koji je dovelo do njega se mjeri u milijardama i desetljećima. Bi li u vašem "demokratskom sustavu" polupismeni i neobrazovani radnici na traci bili plaćeni isto kao i top inženjeri? 10% ljudi je zaslužno za 99% svog napretka, i zabrinjavajuće je ako bi se socijalističkim uravnilovkama ubila inovacija, ako bi se 90% konzumerističkog elektorata dalo pravo da upravlja plaćama onih preostalih 10% inteligentnih.
Bi li u vašem "demokratskom sustavu" polupismeni i neobrazovani radnici na traci bili plaćeni isto kao i top inženjeri?
Nemaju pojma. Vidiš da nemaju pojma. Isključili su mozak, vjeruju u socijalnu pravdu kao fetiš i spremni su u ime te vjere počiniti zločine puno teže od blokade nastave. Spremni su drugima oduzeti slobode kako bi ostvarili svoja uvjerenja.
kao prvo, niti smo svi koji sudjelujemo u plenumu zagovaratelji socijalizma (olitiga što bi ti reko marksistički srboljupci), niti svih nas općenito zanimaju ekonomski sustavi. mi se borimo protiv ekonomske liberalizacije školstva i inih zala kapitalizma, pogubnih za demokratska prava građana ove zemlje. to ne znači da su svi ovdje voljni odreći se kapitalizma. i švedska je kapitalistička zemlja pa sasvim ljepo funkcionira.
kao drugo, s osobom koji uporno vrišti ˝srbi, marksisti, židovi, komunisti, antikristi˝ i koji misli da je pinochet stvarno guba lik zbilja se nema što raspravljati jer se dosezi njegovog intelekta i obrazovanosti očito predaleko ispod standarda većine sudionika plenuma.
toliko od mene.
˝Nemaju pojma. Vidiš da nemaju pojma. Isključili su mozak, vjeruju u socijalnu pravdu kao fetiš i spremni su u ime te vjere počiniti zločine puno teže od blokade nastave. Spremni su drugima oduzeti slobode kako bi ostvarili svoja uvjerenja˝
da, pazi se. i ja bi se bojao da sam na tvom mjestu. otkrit ćemo ti ip adresu i zaklati te dok budeš spavao zato jer si ti jedan vrlo zloćesti kapitalist.
bože debila na ovom blogu...
i jedan vrlo zloćesti kapitalist
To ne može biti službeni stav plenuma jer u Radničkom FAQ piše da su svi kapitalisti isti bez obzira kakve su osobe.
švedska je bogata kapitalistička zemlja. hrvatska nije bogata kapitalistička zemlja.
Ali ako je to tako "superioran" model u odnosu na klasični tržišnohijerarhijski gdje je svatko plaćen shodno stvarnoj vrijednosti, kao što sindikalac Jim tvrdi, što vas sprečava da već danas osnujete firmu koja će djelovati na tim principima i pomesti mrske kapitaliste vođene animalnom pohlepom i profitima?
ako firma djeluje unutar kapitalističkog sustava, mora funkcionirat po kapit. pravilima. jedna firma ili 10 njih ne mijenjaju sustav. treba mijenjat sustav cijeli. ne može socijalizam funkcionirat unutar kapitalizma, zato je "realsocijalizam" i propao (jedan od razloga).
Usput, jeste li svjesni da su sami proizvodni pogoni (tvornice) tek kap u moru cjelokupnog industrijskog dizajna? Npr. to računalo u koje gledaš je tek hrpa plastike, silicija i tekućeg kristala, na osnovu samih resursa vrijedno možda ni par stotina kuna, ali istraživanje i razvoj koji je dovelo do njega se mjeri u milijardama i desetljećima. Bi li u vašem "demokratskom sustavu" polupismeni i neobrazovani radnici na traci bili plaćeni isto kao i top inženjeri? 10% ljudi je zaslužno za 99% svog napretka, i zabrinjavajuće je ako bi se socijalističkim uravnilovkama ubila inovacija, ako bi se 90% konzumerističkog elektorata dalo pravo da upravlja plaćama onih preostalih 10% inteligentnih.
prvo, ko kaže da bi nužno morali svi imat iste plaće?
drugo, ko kaže da ljudi rade samo zbog para? šta ti misliš da bi svi inženjeri odma prešli npr. u smetlare ako bi svi imali iste plaće?
@ Anonimno 15/3/10 09:59:
Nisam stekao takav dojam. Jedini smisleni zaključak koji se nameće jest da oni koji dolaze na plenum iz motiva koji nisu tako destruktivni kompromiserski sudjeluju u promidžbi anarhomarksizma - moraju jer su anarhisti i marksisti aktivniji nego drugi i ustrajniji na plenumima, većinski infiltrirani u razne sekcije, biraju članke za objavu, pišu izjave, predlažu akcije i slično.
Kompromiserstvo. Priča mi prijateljica koju se plenum svojevremeno bio dojmio da se s vremenom (zbog one odredbe da su odluke obvezujuće za sve) našla u položaju da pripada kolektivu koji podržava i izriče stvari uz koje ona OSOBNO nikad ne bi pristala. Činila je to iz solidarnosti, zbog borbe za besplatno obrazovanje, ali s vremenom se predomislila i jednostavno prestala dolaziti na plenume. Kaže da se u razgovoru s ljudima izvan D7 stalno morala ograđivati i praviti razliku između onog što osobno misli i onog kako se plenum percipira zbog prevladavajućih anarhomarksističkih naglasaka. Danas joj je čak neugodno reći da smatra kako bi obrazovanje trebalo biti besplatno.
Osim ako želite igrati takvu igru kompromisa s budućim ljevičarskim političarima i saborskim zastupnicima, a vi dolazite i dalje na plenume. S druge strane, možete sačuvati obraz. Plenumi ionako neće ništa postići u pogledu besplatnog obrazovanja kao što nisu ni dosad jer marksistima ne pada na pamet ozbiljno pregovarati s nadležnima, plenumi tek daju određeni doprinos općem folkloru krize kroz teatralnu promidžbu radikalnih marksističkih zamisli - što je zapravo i cilj plemenskih vođa koje pripremaju teren za svoj budući plaćeni politički angažman i dolazak na pozicije moći.
treba mijenjat sustav cijeli.
U što?
Ili da ti vjerujemo na riječ i sve raspičkamo, pa ćemo kasnije mislit?
Osim ako želite igrati takvu igru kompromisa s budućim ljevičarskim političarima i saborskim zastupnicima, a vi dolazite i dalje na plenume. S druge strane, možete sačuvati obraz. Plenumi ionako neće ništa postići u pogledu besplatnog obrazovanja kao što nisu ni dosad jer marksistima ne pada na pamet ozbiljno pregovarati s nadležnima, plenumi tek daju određeni doprinos općem folkloru krize kroz teatralnu promidžbu radikalnih marksističkih zamisli - što je zapravo i cilj plemenskih vođa koje pripremaju teren za svoj budući plaćeni politički angažman i dolazak na pozicije moći.
You said it pal! Ovo je bila kratka i dubinska analiza cijele pozadine protesta. A zamisli se tek nad činjenicom da je u svijetu još jači ovakav pokret i da diljem kugle se ljudi bore za dostupnije obrazovanje svima i blokiraju sveučilišta, ceste, zgrade... Mislim da je globalna urota u planu. Bauk kruži europom i svijetom..
Uoči razliku: nije sporno zalagati se za besplatno obrazovanje nego promicati anarhističke i marksističke ideje pod krinkom zalaganja za besplatno obrazovanje.
uoči razliku: kad se objavljuju tekstovi koji kritiziraju neoliberalni sustav, da li se s time automatski propagiraju marksizam i anarhosindikalizam? da li kritika katoličke crkve automatski propagira zabranu religije?
tekstova na ovom blogu ima raznih, ali jedina im je zajednička osnova pružanje drugačijih pogleda na problematiku uplitanja tržišta u područje obrazovanja, zdravstva, rada, ljudskih prava itd.
najlakše je vikati ˝komunjare!˝, malo je teže objasniti stav koji brani neoliberalističku politiku i nepravednosti koja ona uzrokuje u društvu
i da vas još jednom prosvjetlim u vezi gledišta radničkog faka jer vidim da vam je to bilo jako komplicirano za razumjeti: na kapitalista (i ne misli se na kapitalista kao na karikaturu u obliku svinje sa kraja 19.st.)se ne gleda sa osobnog stajališta niti se smatra da su oni svi jednaki po tome. promatra se njihova uloga u kapitalističkom društvu. njihov je cilj veća dobit i manji troškovi. u tome nema ništa loše, kad neki menađer nebi pokušao izvući maksimum iz tvrtke razumje se da bi dobio otkaz. no također postoji uloga radnika ili sindikata kojima je u interesu veće plaće i manje rada, što je u sukobu sa interesima tvrtke ili kapitalista. potrebno je naći ravnotežu između ta dva interesa u smislu da svi budu zadovoljni, a to bi trebali regulirati zakoni. i to je sva mudrost.
"potrebno je naći ravnotežu između ta dva interesa u smislu da svi budu zadovoljni, a to bi trebali regulirati zakoni. i to je sva mudrost."
A jaka ti je mudrost. Možeš ti donosit koliko hoćeš zakona, ali ekonomske zakone ne možeš prevariti ili zaobići. Kad bi se donio zakon koji kaže da gravitacija ne postoji dal bi mogli skakati s nebodera?
Nije nužno tvoje "prosvjetljivanje" u vezi radničkog faq-a. Stvari tamo napisane su poprilično jasne. Ako ti ne vidiš jaku korelaciju između radničkog faq-a i Marxove doktrine onda ili nisi čitala Marxa ili ne kužiš kurca.
tekstova na ovom blogu ima raznih, ali jedina im je zajednička osnova pružanje drugačijih pogleda na problematiku uplitanja tržišta u područje obrazovanja, zdravstva, rada, ljudskih prava itd.
Lažeš ko pas ili si u gadnoj zabludi.
Tekstovi na ovom blogu koji tematski nisu vezani uz obrazovanje (i većina onih koji jesu, kao i programski dokumenti) redovito polaze od marksističkog sagledavanja svijeta ili anarhističke akcije u istom, izrazito su homogeni u tome, ne možeš reći da nisu, uputi na one koji imaju drugačiju potku molim te da dokažeš suprotno.
kad se objavljuju tekstovi koji kritiziraju neoliberalni sustav, da li se s time automatski propagiraju marksizam i anarhosindikalizam?
Da, naravno, ako su polazišta i zaključci tih tekstova marksistički. A jesu.
i da vas još jednom prosvjetlim u vezi gledišta radničkog faka ...
Ponovit ću i ja: kapitalističko društvo koje zamišljaš u svojoj povodljivoj glavi oblikovala je marksistička misao. Samo u tom okviru možeš doći do zaključka da su svi kapitalisti isti onako kako zamišljaš da jesu. Drugačiji svjetonazor priječi takav zaključak.
Da objavljujete i ovakve stvari (npr.) mogli biste se dičiti raznolikošću, ovako vas na žalost obilježava jedino tragično anarhomarksističko ideološko jednoumlje.
http://www.socijalna-akademija.hr/nacela.htm
@17/3/10 23:04
DESET TEMELJNIH NAČELA KATOLIČKOGA SOCIJALNOG NAUKA? ah sad razumjem litanije o anarhomarksističkom navođenju na grijeh. nakratko sam pomislila da imam posla s nekim normalnim. oprostite, zbilja. vidim da ti ideja da se netko može referirati na marxa zadaje velike emocionalne bolove jerbo je čovjek praktički antikrist, pa ću se povući iz rasprave.
Povlačiš se iz rasprave jer tebe boli vidjeti drugačije mišljenje i prokazana si u vlastitom jednoumlju.
đavoooo!
kod anarhomarksističkog vjerskog fundamentalizma ulogu đavla ima kapitalist.
Ala ste zatucani, što fali ovome?!
8. U proizvodnji dobara treba imati na umu prvenstvo čovjeka pred radom (sa svim posljedicama što ga to prvenstvo sa sobom donosi); prvenstvo rada pred kapitalom (s otvorenošću prema svim vrstama suvlasništva, su-upravljanja, radničkim dioničarstvom i sl.), prvenstvo osobe pred profitom i slobodnim tržištem. Ekonomijom treba efikasno upravljati, ali ne na račun solidarnosti. Očuvanje stvorenoga (okoliša, prirode) je granica koju ni jedna ljudska djelatnost ne smije prijeći.
neoliberalizam je najgori oblik genocida i fašizma jer kaže da državu treba zamjeniti"slobodno tržište" , prethodno sve mora biti privatizirano(školstvo,zdravstvo,hrana,energija,voda, lijekovi...) i svaki pojedinac treba preuzeti vlastitu odgovornost po pitanju izobrazbe(koja se plaća),zaposlenja, plaćanja zdravstvenog i mirovinskog osiguranja i ukoliko to nije sam u stanju osigurati ni država ni poslodavac prema njemu nemaju nikakvih obaveza!!!??? Sirotinja cijelog svijeta treba umrijeti jer nije u stanju platit školovanje, a onda se ne može ni zaposliti da bi preživjela...Ko ovo ne vidi ili je budala ili slijepac ili fašistički kurvin sin...
Objavi komentar
Prostor za komentare služi omogućavanju plodne i konstruktivne rasprave o objavljenim člancima. Komentari se zbog toga moderiraju te će se brisati komentari nevezani uz raspravu (spam), namjerno poticanje rasprave samo da bi se raspravljalo, odnosno postanje komentara u svrhu disrupcije civilizirane debate (trolanje), te srozavanje rasprave na sitničava prepucavanja, ad hominem prozivanja sudionikâ ili bilo kojih drugih osoba i iznošenja prijetnji sudionicima rasprave ili bilo kojim drugim osobama.
Ukoliko komentirate kao neregistrirani korisnik, molimo vas da izaberete opciju "IME/URL" i upišete neko ime, polje URL može ostati prazno. Upute za registrirano komentiranje možete pročitati ovdje. Upute i smjernice vezane uz komentiranje i moderiranje komentara nalaze se ovdje. Stavovi izneseni u komentarima izjave su pojedinaca i ne odražavaju službene stavove uredništva stranice niti plenuma FFZG-a. U komentarima su dozvoljeni HTML tagovi <b>, <i> i <a>.
Zbog sustava automatske detekcije spama neki bi komentari mogli greškom završiti u spam folderu; u tom će slučaju urednici stranice ispraviti grešku čim budu u mogućnosti.