Govori s prosvjedne akcije 30. ožujka

Tjedan dana nakon protestne akcije “STOP Školarine SVEučilište SVIMA!” održane 30. ožujka 2010. ispred Hrvatskog narodnog kazališta u organizaciji studenata Fakulteta političkih znanosti, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Ekonomskog fakulteta i Filozofskog fakulteta objavljujemo govore koje su studenti držali ispred samog Rektorata.

Nalazimo se danas ovdje s dobrim razlogom. Zapravo, razloga je i više nego jedan. Razlozi studenata Filozofskog za dolazak nisu nužno identični razlozima studenata Ekonomije. Razlozi studenata PMF-a nisu nužno razlozi studenata Političkih znanosti. O specifičnostima na pojedinim fakultetima čut ćemo više nešto kasnije.

Ostaje temeljna činjenica da su svi naši pojedinačni razlozi aspekti istog, obuhvatnijeg problema. I rezanje upisnih kvota za diplomske studije i naplaćivanje školarina predstavljaju oblik uskraćivanja prava na obrazovanje. Ustav ove države kaže da pravo na obrazovanje pripada svima u jednakoj mjeri, ali nadležni ministar se ne slaže. Obrazovanje ne može biti besplatno za svakoga, rekao je. A mogao je reći i da pravo ne može pripadati svakome. Tko prvu izjavu smatra prihvatljivom, a drugu skandaloznom, trebao bi zastati i još jednom promisliti. Neovisno o razlikama u rječniku, sadržaj im je isti.

Ministar se ipak požurio dodati kako će upis u prvu godinu preddiplomskog studija sljedeće akademske godine biti besplatan za sve. Time su za njega riješena sva daljnja pitanja, uključujući i pitanja prava i jednakosti. Mi ćemo neka od tih pitanja ipak postaviti jer nas se tiču toliko izravno da ih ne možemo ne postaviti.

Kao prvo, budućim je brucošima rečeno kako o školarinama – zasad! – ne moraju voditi brige. Ali nije im objašnjeno u kojim će uvjetima morati početi voditi računa o tome. Na primjer, znači li pad jednog kolegija gubitak prava na besplatno obrazovanje? I po kojoj će cijeni otad nadalje iskupljivati svoj neuspjeh? O tome se i dalje ništa ne zna, kao ni i o samom modelu po kojem će se sljedeće godine studirati. I to unatoč činjenici da nas od upisa dijeli svega nekoliko mjeseci! Među svim tim neizvjesnostima, izvjesno je zasad samo da će – neovisno o uspjehu i redovitosti izvršavanja obveza – diplomski studij plaćati svi!

Nadalje, u prijedlozima Povjerenstva za izradu promjene zakonske regulative u visokom obrazovanju moglo se čitati da će sveučilištima i fakultetima biti dopušteno u bilo kojem trenutku početi naplaćivati školarine u slučaju da država ne izvrši svoje financijske obaveze prema njima. Ponovimo to još jednom! U slučaju da država ne izvrši svoje ugovorne obveze prema sveučilištima, ova će slegnuti ramenima i novac umjesto toga namaknuti od studenata. Time se – sasvim otvoreno – najavljuje vjerojatnost nepoštivanja obveza od strane državnih institucija kao gotova stvar. Postoji dobar razlog za to: država, naime, ni sada ne podmiruje redovito svoje obaveze prema sveučilištima. Predstavnici sveučilišta dosjetili su se, dakle, kako se ubuduće boriti protiv neodgovornosti i kršenja ugovornih obveza od strane države: tako da si osiguraju pravo da po nahođenju novac izvlače od studenata!

Jesu li nadležni razmislili u kakav položaj to potencijalno stavlja profesore? Očekuje li se od njih da se ubuduće pri ocjenjivanju znanja svojih studenata potajno bave i računovodstvom? Hoće li biti prisiljeni dobro razmisliti o tome koliko “izvrsnosti” si njihov fakultet ili odsjek zapravo mogu priuštiti, ako će “ne-izvrsnost” i padovi biti jedini način da osiguraju sredstva potrebna za rad? Je li to realnost koja slijedi nakon poplave nadmene retorike o “izvrsnosti”, “efikasnosti” i “društvu znanja”?

O svim ovim pitanjima ministar i dalje stoički šuti.

Ono o čemu se, međutim, imao potrebe oglasiti karakter je ovog prosvjeda. Otpisao ga je kao “kazalište”, igrokaz koji se ne tiče stvarnosti u kojoj on obitava. Ako je ova rečenica i zamišljena kao izraz prezira, ministrovi ostali postupci i izjave otkrivaju da ga s kazalištem ipak vežu duboke simpatije. Kada govori o pravima, rado ih u prvi mah potvrđuje da bi ih potom to lakše negirao. – Pravo na obrazovanje? Dakako, samo ne za svakoga! Ministar s pravima postupa kao mađioničar s golubom u ruci: sad ga vidiš, sad ga ne vidiš! Ma koliko uzvišena bila pozornica na kojoj se takvi trikovi izvodili, rizici iluzionizma su uvijek isti. Trik funkcionira dok publika ne prozre na kojim skrivenim kretnjama počiva. Činjenica da smo danas ovdje prije svega znači da nam je takvog kazališta dosta! Da smo se umorili prizora uvijek iste nedostojne predstave! Istih fraza i manevara i dubokog cinizma koji se iza njih krije!

Nalazimo se ovdje u trenutku u kojemu preko puta Senat Sveučilišta odlučuje o školarinama i kvotama za sljedeću akademsku godinu. Ljudi koji se nalaze na toj sjednici našu prisutnost ovdje trebali bi shvatiti kao poziv na odgovornost prema Sveučilištu kao instituciji i studentima kao njezinom sastavnom dijelu. Prihvatiti odgovornost prije svega znači – odbiti sudjelovati u igri prijenosa financijskog tereta na studente. I prividno mali korak u smjeru obespravljenja većine korak je previše.

Kolegice i kolege, ja sam jedan od studenata Ekonomskog fakulteta – točnije, jedan od korisnika usluga poslovnog subjekta zvanog Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ukratko ću vam iznijeti neke od problema koji već dugo muče studente tog fakulteta.

Prava studenata našeg fakulteta sve se više smanjuju ili krše: počevši od nedostatnog broja rokova, rezanja kvota na diplomskim studijima, povećanja školarina i napuhavanja kvota za preddiplomce. Namjera Uprave pritom ostaje jedna – žele zaraditi na studentima.

Prošlogodišnju peticiju za dva dodatna roka u 7. mjesecu potpisali su brojni studenti starog, preddiplomskog sustava i diplomskog studija. Ukoliko ne diplomiraju do 2011. godine, studenti starog sustava prelaze na bolonjski sustav u kojem će morati polagati još nedefinirane razlike u ispitima. Odbijenica dekanata obrazložena je statutarnim nemogućnostima. Zanimljivo je da statutarne nemogućnosti nisu prepreka jedino kad je novac u pitanju. Tako dodatna 4 roka u ljetnoj školi nisu bila protustatutarna. Isti rokovi naplaćivali su se 2000 kuna po kolegiju.

Nadalje, prema istom statutu razmak između dva ispitna termina u jednom roku mora biti najmanje 15 dana, a studenti odslušani kolegij mogu polagati u izvanrednim ispitnim rokovima. Nijednu od spomenutih odredbi Ekonomski fakultet ne poštuje.

Ekonomija je jedini fakultet na kojem nije predviđena apsolventska godina za studente diplomskog studija. U jednoj akademskoj godini uz brojne ispite, seminarske radove i diplomski rad te njegovu obranu, studenti imaju probleme s pronalaskom mentora. Profesori zbog preopterećenosti često odbijaju tu funkciju, čime za studente počinje nerealna utrka s vremenom. Prema riječima vršiteljice dužnosti dekana, ukoliko ne izvrše sve obveze do kraja rujna, gube studentska prava.

Najveći problem studenata četvrte godine su upisne kvote. Trenutno je na četvrtoj godini 2141 student, a mjesta na diplomskom studiju ima samo za njih 1800. Najveći problemi se javljaju na smjerovima Financije i Računovodstvo, gdje broj trenutno upisanih studenata daleko premašuje očekivani broj upisnih mjesta na sljedećoj studijskoj razini. Zbog toga će više stotina studenata Ekonomije biti prisiljeno prekinuti školovanje i tražiti posao sa diplomom prvostupnika koja nije prepoznata kao visoka stručna sprema.

Oni studenti četvrte godine koji u rujnu ne uspiju upisati diplomski studij padaju na takozvanu „novu bolonju“ Ekonomskog fakulteta te će vjerojatno morati polagati razliku od 6 ispita. Na tribini o problemu kvota bilo je optužbi od strane Uprave da su studenti sami krivi za ovu situaciju.Takva izjava predstavlja vrhunac licemjerja. Studenti sigurno nisu krivi za napumpavanja kvota s ciljem da se što više zaradi na školarinama. Zar su studenti potrošili četiri godine života da bi na kraju dobili titulu bakalara s kojom ne mogu apsolutno ništa?

Pravi kaos tek slijedi: kad oko 2000 studenata treće godine i 400-tinjak studenata današnje četvrte godine dođe na red za upis diplomskog studija. Naime, kvote za upis brucoša višestruko su veće nego što to prostorni uvjeti i broj nastavnika dopuštaju, sve zbog ubiranja novca od školarina. Svi upisani studenti ne mogu pohađati nastavu jer to jednostavno ne dopuštaju zakoni fizike – svi ne mogu ni ući u predavaonicu, a kamoli sjesti. U takvom sustavu student predstavlja tek broj i stavku na kontu prihod. Odgovornost je, dakle, na pohlepnoj upravi!

Školarine su prošle akademske godine dosegle cijenu od 6500 kuna. PET POSTO studenata, odnosno, samo njih 100, upisano je uz potporu Ministarstva! No ubiranje naknada ne staje na školarinama – na Ekonomskom fakultetu studenti masno plaćaju sve – od molbe do podizanja dokumenata. Ne bi bilo čudno da nam ubrzo pokušaju naplatiti i potrošenu struju na studomatu!

Svu tragediju stanja na Ekonomiji najbolje ocrtava činjenica da je nekoć ugledni fakultet danas tema crne kronike, a do jučer čelni ljudi umjesto po akademskim postignućima postaju poznati po raznim aferama. Posebno je simptomatična činjenica da bivša uprava nije smatrala svojom moralnom odgovornošću podnijeti ostavku zbog činjenice da fakultetom šetaju policija i USKOK. Ekonomija je najeklatantniji primjer kako komercijalizacija javnog fakulteta dovodi do efekta potpuno suprotnog od proklamiranog.

Jedina alternativa sadašnjem očajnom stanju ostaje organizirana studentska borba!

Ponovo se okupljamo kako bismo izrazili neslaganje s odlukama koje nam se nameću. Odluka o besplatnom upisu brucoša podrazumijeva prenamjenu subvencija predviđenih za diplomske studije, čime se uvodi naplaćivanje istih u sljedećoj akademskoj godini.

Teško je ozbiljno shvatiti izjave ministra, kad se, kao i modeli naplaćivanja, smjenjuju iz mjeseca u mjesec bez dublje argumentacije. Pritom se trend smanjivanja participacija za obrazovanje iz državnog proračuna nastavlja, čime se narušava rad samih fakulteta i primorava javne obrazovne ustanove na pronalaženje alternativnih izvora financiranja, kao što je naplaćivanje školarina od studenata samih. Više smo puta od Uprave primili isto objašnjenje – prihodi od Ministarstva toliko su oskudni da čak i studentske participacije pokrivaju tek režije. Ovo posljednje podrazumijeva minimalno ulaganje u nastavnu opremu, čime je izvođenje kvalitetne nastave onemogućeno.

Do ove je akademske godine na Biološkom odsjeku PMF-a školarine plaćalo 20% studenata preddiplomskih studija, dok će od ove godine svi plaćati školarine, uključujući studente diplomskih studija. Odluka o besplatnom upisivanju brucoša znači isključivo i samo besplatan upis, nakon kojeg slijedi još jedan od nedefiniranih modela naplaćivanja. Uvodi se i naplaćivanje ponovnog upisa kolegija prema ECTS bodovima. Nastavi li se opisan odnos Ministarstva prema Sveučilištu i narednih godina, budući studenti i njihovi roditelji teško će pratiti porast troškova studiranja. Ovo znači da će tek manjina ostvariti pristup visokoškolskom obrazovanju u zemlji koja Ustavom jamči jednako pravo svakog građanina na odgoj i obrazovanje.

Dodatni problem na našem fakultetu odnosi se na nemogućnost stručnog zapošljavanja prvostupnika. Bude li upis diplomskog studija za dio studenata doveden u pitanje, njihovo studiranje postaje nepotpuno i uzaludno. Nikome od nas pri upisu nije rečeno da za dio studenata neće biti mjesta na diplomskom studiju.

Okupljamo se nakon dvije godine iz istog razloga, jer se naš problem svo to vrijeme potiskuje. Niti su nam pruženi prihvatljivi uvjeti studiranja, niti se studiranju možemo posvetiti. Ishitrene odluke Ministarstva ništa ne jamče trajno. Svake godine iznova nas dovode u neizvjesno stanje u kojem smo prisiljeni izvršiti pritisak. I dalje ustrajemo u svom zahtjevu, a to je donošenje zakona kojim se ukida naplaćivanje visokoškolskog obrazovanja!