Podrška plenuma narodnim prosvjedima

Na svom 120. zasjedanju plenum je odlučio podržati narodne prosvjede koji se proteklih tjedana događaju diljem Hrvatske. Studenti, sudionici plenuma Filozofskog fakulteta, pridružuju se pokretu koji se upravo stvara kao nastavku dugotrajne borbe za ostvarenje demokracije koja proizlazi iz interesa javnosti, koja nije samo puka kulisa iza koje se smišljaju nova, a zapravo stara rješenja izlaska, tj. nastavka dugotrajne krize imanentne vladajućem sistemu.

U trenutku kada su građani preplavili ulice hrvatskih gradova, plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu i službeno staje uz taj bunt u zajedničkom djelovanju protiv protunarodnih političkih struktura i ekonomskih “vizija” koje vode daljnjoj i potpunoj privatizaciji i komercijalizaciji javnog dobra – od zdravstva, školstva, znanosti do prirodnih resursa.

I dalje držimo da narod – kao jedini politički subjekt, treba voditi ovu borbu do konačne artikulacije svojih zahtjeva i njihove provedbe. Nametanje kojekakvih lidera samo je pokušaj preslikavanja već postojeće hijerarhije koja već dvadeset godina stvara političke elite u otvorenoj i javnoj alijansi s korporativnim strukturama. Pokušaje pojedinačnih samopromocija i nametanja, kojima smo svjedočili početkom bunta, treba odbaciti narodnim odlukama koje će proizaći iz rasprave u kojoj će sudjelovati svi (i koja će težiti općem konsenzusu) i koja će u konačnici biti izraz većine. Takvu – direktnu – demokraciju smatramo jedinom alternativnom političkom formom trenutnim modelima koji produciraju “vođe” koje su dovele do socioekonomskog stanja koje je i izvelo mase na ulice.

Formiranje fronte nezadovoljstva, kojoj smo svjedoci zadnjih nekoliko tjedana, treba iskoristiti za suštinske društvene promjene koje će značiti i promjene koncepcije demokracije u četverogodišnjim ciklusima koji su se pokazali dovoljnim vremenskim periodom za osiromašenje naroda i stvaranje još većih socijalnih razlika bez obzira na to o kojim se parlamentarnim stran(k)ama radi.

Javno iskazan glas građana Republike Hrvatske zapravo nas ne udaljuje od Europe, nego ujedinjuje u zajedničkoj borbi. Zajedno s nama i europski narodi – od Portugala, Španjolske i Grčke pa do Irske i Velike Britanije – bore se protiv istih tendencija koje su im nametnuli lokalni provoditelji mjera neoliberalnog kapitalizma koji je već odavno jedina agenda Europske unije. Našli smo se u situaciji da se pred konačan ulazak u tu ekonomsku zajednicu suprotstavimo stvorenom stranačkom, ali očito ne i narodnom, konsenzusu o integraciji ove države u uniju koja počiva na krhkim ekonomskim i političkim temeljima i koja perpetuira nejednakosti već uspostavljene u “tranzicijskom” periodu.

Po prvi put na vidljivoj i svima dostupnoj političkoj pozornici – ulici – imamo ujedinjene obespravljene radnike, zakinute seljake, društveno svjesne znanstvenike u javnoj borbi za javno dobro, protiv otvorenog dokidanja prava konstitutivnih svakoj demokraciji. Stoga mi, studenti sudionici plenuma Filozofskog fakulteta, pridruženi smo pokretu koji se upravo stvara kao nastavku dugotrajne borbe za ostvarenje demokracije koja proizlazi iz interesa javnosti, koja nije samo puka kulisa iza koje se smišljaju nova, a zapravo stara rješenja izlaska, tj. nastavka dugotrajne krize imanentne vladajućem sistemu.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve