Plenum

Pismo podrške sindikatima HEP-a: Protiv privatizacije

Na 133. plenumu održanom 14. lipnja 2011. godine izglasana je podrška sindikatima radnika HEP-a u borbi protiv predstojeće privatizacije i komadanja Hrvatske elektroprivrede. Riječ je o još jednom pokušaju privatizacije resursa koje su od velike važnosti za ovo društvo i nastavku priče koja je počela pokušajima privatizacije vodnog bogatstva, javnog prostora i javnog sektora.

Zbog svima očitih razornih posljedica privatizacije u 1990-ima po ekonomiju i čitavo društvo, sama je riječ privatizacija danas u Hrvatskoj, s razlogom, omražena. Veseli stoga što smo napredovali do te mjere da se sve nove privatizacije u javnosti dočekuju na nož – bilo da je riječ o nedavno spriječenoj privatizaciji vodâ, o trenutnom otporu akademske zajednice privatizaciji visokog obrazovanja i znanosti, o otporu privatizaciji javnog prostora (Varšavska, Srđ, zakon o golfu…) ili o otporu privatizaciji HEP-a. Tu nije riječ o odvojenim i nepovezanim stvarima – svi spomenuti pokušaji su dio iste pogubne privatizacijske logike koja vrednuje samo privatni profit a na štetu većine. Takva se perverzna logika najbolje vidi na primjeru HEP-a, gdje postoji plan da se privatizira samo njegov profitabilni dio, dok bi se ostatak ostavio u vlasništvu države. I ovdje vidimo, kao i u odgovoru na krizu širom Europe, suštinski protunarodnu logiku privatizacije profita a socijalizacije troškova.

Tri stvari treba ipak posebno naglasiti. Prvo, ne treba unaprijed pristajati na neminovnu privatizaciju samo zato što je to “proces u cijelom svijetu” jer bi takvo nešto bilo štetno ne samo za HEP i njegove radnike nego i za čitavo društvo. Tome se svi skupa možemo i moramo oduprijeti. Drugo, ne postoji “dobra privatizacija” niti “dobar ulazak privatnog kapitala”. Istraživanja su jasno pokazala da npr. u slučajevima privatno-javnog partnerstva na kraju to uvijek bude na štetu javnog interesa. HEP, kao jedan od osnovnih nacionalnih resursa, treba u potpunosti ostati u vlasništvu države i time bar donekle pod demokratskom kontrolom stanovništva. I treće i najvažnije, “usklađivanje energetskog zakonodavstva Hrvatske s trećim paketom energetske regulative EU-a” nije “samo izgovor pojedinim lobijima da pokušaju progurati zakonske prijedloge koji nanose dugoročnu štetu HEP-u”. Naime, liberalizacija i privatizacije energetskog sektora je upravo jedan od sustavnih ciljeva neoliberalne politike Europske unije. Kada je riječ o privatizaciji HEP-a, tu, dakle, nije riječ o iskorištavanju nevine EU za neke privatne interese, nego je posrijedi dio planske politike EU. Jednako kao što nam EU, u suradnji s domaćom političkom elitom, donosi sustavno uništavanje, zatvaranje i/ili privatizaciju brodogradilišta, kao što nam nameće čitav niz za Hrvatsku nepovoljnih propisa u poljoprivredi i ribarstvu, tako nam nameće i privatizaciju HEP-a. Da bismo se mogli uspješno boriti za svoje interese, ključno je znati tko stoji s druge strane barikada.

Plenum Filozofskog fakulteta je 14. lipnja 2011. izglasao potporu borbi sindikatâ protiv privatizacije HEP-a i obećava im pridružiti im se u toj borbi jer je borba za očuvanje HEP-a i borba za interese svih nas i čitavoga društva. Kao što se već četiri godine borimo protiv privatizacije visokog obrazovanja, tako ćemo vam se pridružiti i u borbi protiv privatizacije energetskog sektora.

Jedan svijet – jedna borba! HEP je naš!

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu
15. lipnja 2011.
Tagovi:

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka