Izvještaj sa 151. plenuma, 18. listopada 2011.

Na 151. plenumu održanom 18. listopada 2011. raspravljalo se o pet točaka dnevnog reda. Plenum je izglasao da želi reagirati na medijske napise koji sugeriraju da je plenum FFZG-a “preuzeo” prosvjed 15. listopada. Još uvijek se traže dobrovoljci za rad na štandu za peticiju za besplatni gradski prijevoz. Smjene su od 10 do 12 sati i od 12 do 14 sati. Potpišite peticiju!

Na 151. plenumu održanom 18. listopada 2011. raspravljalo se o pet točaka dnevnog reda.

Još uvijek se traže dobrovoljci za rad na štandu za peticiju za besplatni gradski prijevoz. Smjene su od 10 do 12 sati i od 12 do 14 sati. Potpišite peticiju!

Radna grupa za širenje direktne demokracije se sastala u ponedjeljak. Zaključeno je da je subotnji prosvjed bio uspješan s obzirom na okolnosti, ali je bilo i samokritike. Pričalo se o poboljšanju tehničkih uvjeta na sljedećem prosvjedu i medijskim istupima određenih skupina. Kvaliteta rasprave je također mogla biti bolja. Dobar dio vremena je posvećen i izglasanoj okupaciji Trga. Treba vidjeti kako će se situacija razvijati.

Plenum je izglasao da želi reagirati na medijske napise koji sugeriraju da je plenum FFZG-a “preuzeo” prosvjed 15. listopada. Reagirat će se na izjave Mijata Stanića iz Nezavisnog cestarskog sindikata i izjava Građanske akcije.

Sljedeći sastanak radne grupe za širenje direktne demokracije održat će se u četvrtak u 18 sati u A-001.

Predloženo je da se ponovno formira radna grupa za informiranje (s dodatkom “i agitaciju”) i da se ozbiljnije posveti informiranju brucoša i drugih studenata FFZG-a. Grupa će se sastati u srijedu u 14 sati u A-001.

Pod točkom “Aktualno” razgovaralo se o današnjim presicama dekana Borasa i plenuma FFZG-a. Dekan i prodekan su se iskazali, kao i glasnogovornici plenuma.

Rasprava o izboru za studentske predstavnike u vijećima odsjeka koja je prebačena s prošlog plenuma nastavit će se kad budemo imali više informacija. Problematično je što se studentske predstavnike ne zove na sjednice vijećâ odsjekâ, iako imaju pravo na to. Na temelju prošlogodišnjih iskustava iskristaliziralo se da trebamo tom problemu pristupiti što ranije i što ozbiljnije.

Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu zasjeda u četvrtak u 13 sati. Imamo problema jer su i predstavnik i zamjenica odsutni i ne mogu sudjelovati na sjednici. Netko s liste za SZ mora preuzeti ovu dužnost. Plenum je mandatirao Studentski zbor da između sebe odabere novog predstavnika za sljedeću sjednicu SZZG-a.

Sljedeći plenum će se održati u utorak 25. listopada, u 20 sati. Radna grupa za tehnička pitanja plenuma sastat će se u 19 sati u A-001. Prijedloge za dnevni red možete slati na plenum.tehnikalije[at]gmail.com

Izabrani su moderatori.

Pod točkom “Razno” plenum je obaviješten da će sutrašnja emisija “Indeks” na HRT-u biti posvećena radu plenuma.

Medijski mobitel traži novog skrbnika.

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.