Plenum

Potpora plenuma Filozofskog fakulteta prosvjedima 15. 10. (15.O)

Plenum je podržao prosvjednu akciju 15. listopada kada će građani širom svijeta izaći na ulice da izraze ogorčenje zato što su naša prava ugrožena savezom između političara i ekonomske elite (kapitalista i korporacija). Više informacija o samom pokretu možete naći na njihovoj web stranici i na Facebooku.

U zadnjih su godinu dana studenti širom svijeta izišli na ulice – krajem 2010. svjedočili smo velikim studentskim prosvjedima u Velikoj Britaniji koji su se borili protiv rastućih školarina i, kao i mi i naše kolege širom svijeta, za besplatno i svima dostupno obrazovanje. Ljetos su nas dočekale vijesti o masovnim prosvjedima studenata i učenika u Čileu koji se bore protiv komercijalizacije i privatizacije obrazovanja koja je ondje došla do doista neviđenih granica pod ekstremno neoliberalnim diktatorskim režimom generala Pinocheta i nakon njega. Studenti i mladi ljudi su, osim toga, sudjelovali u velikim brojevima i u drugim prosvjedima širom svijeta, a u sjevernoafričkim revolucijama ove godine, kao i npr. na velikim prosvjedima u Španjolskoj koji su počeli 15. svibnja 2010., upravo su studenti bez perspektive i nezaposleni mladi odigrali ključnu ulogu. Trenutno pažnju svjetske javnosti privlače prosvjedi u SAD-u, u kojima ponovo važan udio imaju studenti, koji nakon fakulteta ostaju u velikim dugovima, a bez mogućnosti da nađu posao. S obzirom na to da kod nas npr. Kukuriku koalicija predstavlja u svom programu studentske kredite kao “rješenje”, ne prihvaćajući, osim samo na riječima, zahtjeve studenata i akademskih radnika u Hrvatskoj za javno financiranim obrazovanjem, treba napomenuti da je u SAD-u ukupan iznos studentskih dugova ove godine premašio čak i ukupan iznos duga na kreditnim karticama. Želimo li doista i kod nas društvo u kojem će se moći studirati praktički samo ako si bogat ili ako se možeš zadužiti na nekoliko desetaka tisuća dolara?

Na inicijativu španjolskoga pokreta, za 15. listopada se najavljuje novi val prosvjeda širom svijeta, a prosvjedi su najavljeni i u Hrvatskoj. Opći ciljevi ovih demonstracija su prosvjed protiv trenutnog ekonomsko-političkog sustava u svijetu koji u trenutku krize prebacuje troškove na obične ljude, koji za nju nisu ni najmanje krivi; u kojem je privatan profit sitne manjine (koju u američkim prosvjedima nazivaju 1%) važniji od potreba čitavog društva (99%) i u kojem demokracija postoji samo nominalno i sastoji se od mogućnosti da svake četiri godine zaokružimo jednu od stranaka koje sve provode identičnu neoliberalnu politiku, koja ide u korist uskog sloja gospodarsko-političke vrhuške a protiv interesâ običnih ljudi i cijeloga društva. Španjolski prosvjednici su ideju cijelog pokreta najbolje izrazili riječima: “mi nismo protiv sistema, sistem je protiv nas”. U trenutku kada je referada FF-a blokirana u nastavku dugogodišnje borbe za javno financirano i svima dostupno obrazovanje, nikome to nije jasnije nego nama samima. Osim toga, protesti širom svijeta, od sjeverne Afrike preko Grčke i Španjolske do SAD-a, organizirani su na isti način kao i mi studenti ovdje u Hrvatskoj – direktnodemokratski, putem zajedničkog jednakopravnog odlučivanja na plenumima i kroz rad radnih grupa, bez vođâ, liderâ i hijerarhije… Kako su i metode i ciljevi ovih prosvjeda, zahtijevanje uvođenja direktne demokracije i težnja k novom i boljem političko-ekonomskom sustavu, širom svijeta gotovo pa istovjetni ciljevima i metodama za koje se već godinama zalažemo mi studenti, plenum Filozofskog fakulteta izglasao je 5. listopada svoju punu potporu rečenim prosvjedima. Za bolje društvo se nitko neće izboriti ako se sami za njega ne izborimo.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu
6. listopada 2011.
Tagovi:

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka