Otvoreno pismo plenuma Filozofskog fakulteta ministru Mrsiću
Većinski socijaldemokratska Vlada iz dana u dan povlači poteze koji su potpuno disparantni sa shvaćanjem klasične socijaldemokracije i socijalne države. Svojevrsnim povijesnim paradoksom će se pokazati da je upravo (nominalno) lijeva vlada zadala posljedni udarac ostacima javnog sektora, socijalne države i radničkih prava. Najperfidniji u nizu spomenutih poteza Milanovićeva kabineta je najava ministra Mrsića o donošenju Zakona o potivanju zapošljavanja koja uvodi zakonsku mogućnost neplaćenog rada za mlade na koji se osvrnuo i plenum FFZG-a u otvorenom pismu:.
Potaknuti medijskom kampanjom promicanja Prijedloga Zakona o poticanju zapošljavanja koja fingira javnu raspravu o rješavanju problema nezaposlenosti, mi, studentice i studenti Plenuma zagrebačkoga Filozofskog fakulteta odlučili smo reagirati otvorenim pismom ministru Mrsiću, koji je predlagač i glavni medijski promotor spomenutog zakona:
Ministre, kako iz vaših izjava saznajemo da se Prijedlog Zakona o poticanju zapošljavanja namjerava staviti u saborsku proceduru, želimo izraziti kako zakonske odredbe koje se predlažu smatramo potpuno neprihvatljivima, u svakom smislu lošim i štetnim po one na koje se odnose, a to smo mi, studentice i studenti koji ćemo kroz sljedećih nekoliko godina završavati svoje studije, koji želimo raditi i za svoj rad biti plaćeni.
Zakonski okvir koji se predlaže u potpunosti ide u korist privatnih poslodavaca, a na štetu studenata i učenika, budućih radnika, kao i na štetu države i društva u cjelini. Objašnjenje kako se novim zakonom želi mladima omogućiti da steknu radno iskustvo kako bi kasnije lakše pronašli ‘pravo’ zaposlenje vrlo je naivno formulirano – sasvim je jasno da će poslodavci osobu nakon što odradi svoju godinu dana zamijeniti novim besplatnim kadrom, pokupiti svoj povrat uplaćenih doprinosa i smanjiti prava i plaće stalnim zaposlenicima, ili ih u potpunosti zamijeniti neplaćenim jednogodišnjim ‘prolaznicima’. Vjerovati da će mehanizmi kontrole spriječiti takvo što iluzorno je u uvjetima u kojima inspekcija rada i sudovi ne mogu, niti žele, zaštititi prava tisuća radnika koji u Hrvatskoj rade a ne primaju plaću i svakodnevno dobivaju nezakonite otkaze.
Ono što je možda i najvažnije, najavljeni zakon uopće ne može smanjiti nezaposlenost, upravo suprotno, može je samo povećati. On poslodavcima omogućuje da određenu količinu rada delegira nezaposlenim pripravnicima, umjesto da za taj isti rad plaća svoje zaposlenike. Također, čak i da takvim zakonskim rješenjem ‘osposobimo’ sve nezaposlene mlade u državi, to ne bi značilo da za njih postoje i radna mjesta. Sporni zakonski prijedlog upravo ima zadatak maskirati raspravu o uzrocima nezaposlenosti u Hrvatskoj, kao i o razlozima nemogućnosti otvaranja novih radnih mjesta. Namjera je vladajuće elite da ovim zakonom nezaposlenošću manipulira, da je statistički umanji, da fragmentira kategorije nezaposlenosti i stvori nove oblike nesigurnog i potplaćenog rada te na taj način međusobno antagonizira skupine radnika koje je onda lakše izrabljivati.
S jednim se ipak slažemo s vama, ministre – rad kakav vi predlažete doista je promašeno zvati volontiranjem. Volontiranje podrazumijeva dobrovoljan, društveno koristan rad – koncept koji vi predlažete nije ni jedno ni drugo, i zaista ga je najtočnije zvati rad bez zasnivanja radnog odnosa – mi dodajemo još i potplaćeni, izrabljivački, ponižavajući rad bez zasnivanja radnog odnosa. Već i sam termin ukazuje na paradoksalnost predloženog koncepta – nezaposlenost se namjerava smanjiti ne-zapošljavanjem.Korištenje argumenta kako je neplaćeni rad, u obliku radne prakse i stažiranja, uobičajena stvar, naročito je sumanuto – umjesto da se praktikantima i stažistima zakonski osigura adekvatno plaćen rad ovim se zakonom praktički dokida mogućnost da ljudi nakon završenog fakulteta ili škole sklope stalni, regularno plaćeni radni odnos.
Iako je interes medija za ovu temu bio pozamašan, uočljivo je kako je pravi kontekst prezentacije novog zakona promakao ispod horizonta dominantne medijske produkcije. Upravo na taj kontekst mi želimo upozoriti. Politička vlast i poduzetnička elita uporno promovira koncept fleksigurnosti, koji bi trebao osigurati lakše otpuštanje i zapošljavanje radnika, te time dinamizirati tržište rada i u konačnici smanjiti nezaposlenost.Osim što praksa primjene fleksigurnosti pokazuje kako se njome olakšava samo otpuštanje radnika i smanjivanje radničkih prava, posljedica tog koncepta je i prekarnost–trajna nesigurnost radnih i životnih uvjeta, povećanje strukturalne nezaposlenosti, egzistencijalna ugroženost širokih slojeva društva, od industrijskih i manualnih radnika, preko zaposlenih u javnim i državnim službama do radnika u menadžmentima privatnih firmi i korporacija.Prekaritetpritom nije nešto što nas čeka u dalekoj budućnosti, prekaritet je stanje kojeg živimoovdje i sada.Posljedice su takvog permanentno neizvjesnog i nesigurnog življenja katastrofalne za pojedince i za društvo. Pripremanje terena za izmjenu Zakona o radu i najava Zakona o poticanju zapošljavanja koraci su ka još većoj nesigurnosti i neizvjesnosti rada i života, manjim radničkim i ljudskim pravima.Previđanje i/ili prešućivanje tog konteksta ima za rezultat stvaranje medijske dimne zavjese, zasićivanje temom koja je konstruirana kao jednotjedna medijska halabuka, a da bi se nakon toga namjeravane zakonodavne procedure u tišini sprovele.
Pravo na slobodan i plaćen rad ustavna je kategorija (članak 55. Ustava RH: ”Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.”) i temeljno ljudsko pravo koje ne smije biti uskraćeno nijednome radniku.I zbog toga vam, ministre, poručujemo: Ne pristajemo na izrabljivanje i iskorištavanje, ne pristajemo na političko-medijske ucjene – želimo raditi i za to biti pošteno plaćeni!
