Rasizam ponovno ulazi u europski mainstream

Kriza kapitalizma u Europskoj uniji rezultirala je porastom popularnosti ksenofobne desnice koja upire prstom u imigrante, optužujući ih da su odgovorni za gubitak radnih mjesta “domaće” radne snage. I dok je Europska komisija vrlo brza u donošenju diktata kada su u pitanju interesi kapitala, ljudska prava i osnovne slobode prebacuje na nacionalnu razinu. Marie-Christine Vergiat analizira porast moći radikalne desnice, posebice nizozemskog PVV-a, koji djeluje kao dio vladajuće koalicije, ali i francuskog predsjednika N. Sarkozyja koji obilno koristi ksenofobnu retoriku u svojoj predsjedničkoj kampanji.

Nedavno je u Nizozemskoj otvorena web-stranica za prikupljanje pritužbi na imigrante iz srednje i istočne Europe. Korisnike interneta se potiče da odgovore jesu li izgubili posao zbog „Poljaka, Bugara ili Rumunja“. Također, mogu označiti kućice kako bi prijavili „buku“, „probleme s parkingom“ ili „pijanstvo“. Takvo poticanje na rasnu mržnju – jasan i sramotan pokušaj stvaranja ksenofobije prema imigranatima, osobito prema onima iz Srednje i Istočne Europe – dolazi od nikoga drugog doli krajnje desne PVV (Stranka za slobodu). Autor stranice, vođa PVV-a Geert Wilders već se mnogo puta istaknuo u ovom polju, budući da je do sada bio poznat isključivo po svojoj žestokoj antiislamskoj retorici. No, u posljednje vrijeme Wilders je počeo širiti svoj populistički repertoar i na gorespomenute napade.

Ta stranka nije samo još jedna stranka krajnje desnice; Wildersova stranka podupire nizozemsku manjinsku vladu koju vodi Mark Rutte i službeni je dio parlamentarne većine. Kada govorimo o ovoj kontroverzi, možemo samo reći kako je tišina nizozemske vlade zaglušujuća. Premijer Ritte pozvan je prošlog tjedna u Strasbourg kako bi razjasnio poziciju
svoje vlade pred Europskim parlamentom. Naša debata je nastavljena, ali je Rutteov izostanak upadljiv. Inače, premijer je također ignorirao apele da distancira svoju vladu od PVV-ove stranice.

Nažalost, ovaj slučaj nije samo simboličan budući da uključuje stranku – punopravnu članicu političke većine – čiji utjecaj seže puno dalje od nizozemskih granica. Slične prakse nastaju u brojnim zemljama članicama. Dvije ekstremno desne poljske stranice označuju ljevičare, homoseksualne osobe i strance kao „rasne neprijatelje“. U Latviji su Rusi na udaru zbog registracijskih tablica na svojim automobilima. U Luksemburgu je donesen zakon koji ograničava obiteljske doprinose stranim državljanima koji tamo borave. S ovog popisa nipošto ne možemo izostaviti Mađarsku i katastrofalne poteze Viktora Orbana. U zadnjih nekoliko tjedana u mojoj zemlji, Francuskoj, rasistička retorika poprimila je novu dimenziju otkako predsjednik Sarkozy – u svojoj izbornoj kampanji – koristi teme koje su obično u
domeni ekstremno desne Nacionalne fronte. Nakon napada na Rome, najavio je planove za referendum o imigraciji i zaprijetio ukidanjem francuskog članstva u Schengenskoj zoni, koji je jedna od tekovina Europske unije za koju njeni građani kažu da su joj najprivrženiji.

Tijekom ovotjedne rasprave u Europskom parlamentu, dansko predsjedništvo nad EU-om i Europska komisija objavili su osude PVV-ove stranice. Ali, nisu išli dalje od pozivanja na sankcije od strane pojedinih zemalja članica i njihovih sudova. Komisija nam stalno ponavlja kako je ona čuvarica sporazumâ. Zar sloboda kretanja i nediskriminacija više nisu temeljne vrijednosti EU? Zar je Komisija oslobođena jedne od svojih temeljnih odgovornosti?

Tužna istina je, nažalost, puno jednostavnija. U ekonomskim pitanjima – slobodan protok robe i kapitala i ukidanje prepreka konkurenciji – Komisija brzo djeluje. Kada je riječ o napadima na osnovna prava, čak i ona najdugovječnija – a to uključuje slobodno kretanje ljudi i naše pravo da ne budemo diskriminirani na prostoru EU – odjednom nam se govori da je to pitanje pojedine zemlje članice. I onda se čude kada ljudi dovode u pitanje istinske vrijednosti EU. Takvi ratoborni govori prizivaju u sjećanje tragičnu povijest Europe i morala bi postojati pravna obaveza da se djeluje. Sada vođe EU moraju ne samo jednoglasno osuditi već se i čvrsto obračunati sa svim kršenjima osnovnih vrijednosti. Vrijeme je da počnemo zatvarati vrata, ali ne onima koji žele izgraditi bolji život u drugoj zemlji, nego populističkim ksenofobima koji će nas odvesti istim tragičnim putem kojim je Europa već kročila.