Sloboda za Başak

28. svibnja 2012., Başak Şahin Duman je uhićena prilikom ulaska u Hrvatsku na temelju međunarodne tjeralice koju je raspisala Turska [1, 2, 3, 4, 5, 6]. Başak je bivša studentica medicine Sveučilišta u Ankari i dugogodišnja studentska aktivistica. Uhićena je 2004. na studentskom prosvjedu u Ankari protiv novih “antiterorističkih” zakona u Turskoj koji omogućavaju osudu za terorizam za svaki tip aktivizma koji uključuje kritiku vlasti

[izvještaj Amnesty Internationala o “antiterorističkom” zakonu]. Paradoksalno, Başak je zajedno sa sa još 46-ero studenata optužena po tom istom zakonu i, u procesu poznatom kao “Proces 46-oro”, osuđena 2010. na 6 godina i tri mjeseca zatvora zbog terorizma! Zbog tog procesa Turska Republika je tužena Europskom sudu za ljudska prava (postupak 71667/11). Važno je reći da je jedini dokaz “terorističkih” aktivnosti osuđenih to što su na prosvjedu uzvikivali parole, što se otvoreno navodi i u presudi.
Kao i mnogi drugi iz tog procesa, Başak se u međuvremenu odselila iz Turske (s tzv. zelenom putovnicom), tamo se udala i već godinama živi i radi kao prevoditeljica engleskog i španjolskog u Frankfurtu na Majni (Njemačka). Başak ima reguliran trajni boravak u Njemačkoj, i nikada nije imala problema zbog procesa u Turskoj ni u Njemačkoj, ni u bilo kojoj drugoj zemlji. Mnoge od njezinih kolegica i kolega koji su osuđeni u istom slučaju dobili su politički azil u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i drugim zemljama. U Zagrebu je uhićena na temelju Interpolove tjeralice koja je nedavno raspisana i za koju nije znala.
Başak se sada nalazi u ekstradicijskom pritvoru u Remetincu i prijeti joj izručenje u Tursku, zemlju s najvećim brojem političkih zatvorenika, s uvjerljivo najvećim brojem novinara zatvorenih zbog onog što su pisali o zemlji u kojoj je mučenje u zatvorima više pravilo nego iznimka [Izvještaji udruga za ljudska prava]. Başak je prilikom pritvaranja u Turskoj već bila mučena!
Iako je Hrvatska po Ustavu i zakonima ne bi smjela izručiti zemlji u kojoj će biti izložena mučenju ili proganjana zbog svojih uvjerenja, pravna konfuzija u hrvatskom zakonodavstvu omogućava da RH krši čak i međunarodne ugovore o izručenju. Također, Başak u Hrvatskoj ima pravo zatražiti azil, tj. zaštitu RH od progona u zemlji čija je državljanka. Ona ga je zatražila, ali joj je aerodromska policija protuzakonito rekla da u Hrvatskoj ne postoji pravo azila! Başak sada ima odvjetnika koji će poslati zahtjev za azil i uložiti prigovor na rješenje o pritvoru, ali je rezultat još uvijek neizvjestan.
Više informacija možete naći na blogu Sloboda za Başak i na odgovarajućoj FB stranici.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.