Batman mrzi 99%

“Kao što su mnogi proizvodi pop kulture iz 1980-ih odražavali duh konzervativne reakcije Reaganove revolucije, tako i sada imamo dva hita, proizvoda koji oblikuju žanr, koji ne previše suptilno odražavaju retoričku reakciju Tea Party na snažan Occupy Wall Street duh vremena. Isto kao što su republikanski vođe karikirali „99 posto“ kao ideju o prijetećem „napadu na slobodu“ ili kao „rulju“, „Call of Duty“ u osnovi izjednačava ideju o „99 posto“ s terorizmom, kaosom i nasiljem.”

„Vitez Tame: Povratak“, kao i nova kompjutorska igra „Call of Duty“ demoniziraju pokret Occupy Wall Street. Je li se pop kultura okrenula protiv populizma?
U svojoj nedavno objavljenoj knjizi Back to Our Future (“Povratak u našu budućnost”) velikim se dijelom bavim time kako je popularna kultura 1980-ih proizvela pozamašan broj pervertiranih priča koje si danas još uvijek pripovjedamo. Kroz filmove, video igre, igračke i televizijske emisije toga desetljeća, djecu se ciljano podučavalo koga voljeti, a koga mrziti. Utuvljeno nam je u glavu kako se trebamo bojati državnih znanstvenika u E.T.-u, službenika Environmental Protection Agency (“Agencija za zaštitu okoliša”) u Istjerivačima duhova i gradskih uprava (raznih policijskih funkcionara kojima su policajci-heroji morali „otkazati poslušnost“). Također, naučili smo voljeti vojsku („Top Gun“) i super-bogate („Silver Spoons“, „Igračka“, „Tajna mog uspjeha“).
Tim je desetljećem nedvojbeno započela moderna era u kojoj multimedijalni proizvodi pop kulture danas funkcioniraju kao uvijek prisutan obrazovni sustav u sjeni – takav koji si još uvijek nastoji govoriti mladim odraslim ljudima kako da podijele svijet između dobra i zla. Zbog toga su dva ovogodišnja najnestrpljivije očekivana pop-kulturna proizvoda toliko važna – oni možda najavljuju veća nastojanja da se nadmaši čak i najdrskiji antipopulizam 1980-ih i samu širu javnost nekako pretvori u Državnog Neprijatelja br. 1.
Izvještavajući o nadolazećem novom izdanju igre „Call of Duty“ i predstojećem početku prikazivanja filma „Vitez Tame: Povratak“, Gameranx.com piše:

Glavni zlikovac u igri je Raul Menendez, predstavljen kao „idolizirani Mesija 99%“, lik sličan Julianu Assangeu; star, iskusan i odlučan u namjeri da pokrene globalnu pobunu protiv statusa quo.

Taj je lik, kao i ostatak narativa, djelo David S. Goyera. Goyer je koscenarist „Viteza Tame: Povratak“, filma koji dijeli sličnu priču, a ulogu Batmanovog glavnog protivnika ima Bane – koji pokreće klasni rat protiv bogatih i privilegiranih Gotham Cityja uz podršku običnog čovjeka.

Direktor u Konamiju izjavio je 1988. kako industrija pop kulture želi „i najmanju vijest pretvoriti u igricu”. Jasno, potez pri kojem se ideja o „99 posto“ koja je punila naslovnice preuzima i plasira kroz igre i filmove, pokazuje kako takva dugotrajna strategija u praksi i ne izgleda previše dobro. Naime, izgleda kao 1980-e na steroidima. Dok je to desetljeće doživjelo antipopulizam kojim se djeci govorilo kako su naivni dušebrižnici poput državnih znanstvenika, službenika EPA i policijskih kapetana – neprijatelji društva, sada imamo priliku vidjeti čak i drskiji antipopulizam – takav koji djeci sugerira kako naša herojska vojska i superjunaci moraju poraziti vođe „običnog čovjeka“ kako bi zaštitili običnog čovjeka.
Naravno, stvar je cikličke prirode. Kao što su mnogi proizvodi pop kulture iz 1980-ih odražavali duh konzervativne reakcije Reaganove revolucije, tako i sada imamo dva hita, proizvoda koji oblikuju žanr, koji ne previše suptilno odražavaju retoričku reakciju Tea Party na snažan Occupy Wall Street duh vremena. Isto kao što su republikanski vođe karikirali „99 posto“ kao ideju o prijetećem „napadu na slobodu“ ili kao „rulju“, „Call of Duty“ u osnovi izjednačava ideju o „99 posto“ s terorizmom, kaosom i nasiljem.
Slično tome, u „Vitezu Tame: Povratak“, iako je bilo pokušaja da se ime glavnog negativca upotrijebi kako bi ga se predstavilo kao pandan Mittu Romneyju (čija se tvrtka zove Bain Capital, op. prev.), Los Angeles Times ispravno je uočio pravu „Occupy Wall Street vibru“ zlikovaca. Mada je moguće da će film na kraju pružiti mnogo nijansiraniji portret takve vrste narodnog gnjeva, nego prikaz na kakav se usredotočio „Call of Duty“, problem ostaje isti: kada se zločinački motivi i psihopatija televizijski pripisuju masovnim narodnim izljevima bijesa protiv ekonomskog statusa quo, publici to sugerira kako bi samo luđaci simpatizirali s takvim bijesom.
Znajući da tinejdžerska publika upravo sada formira viziju dobra i zla za sljedeću generaciju, to je poruka koju oni u 1 posto – zasigurno obožavaju.

18. srpnja 2012.
S engleskog preveo: Martin Beroš

David Sirota je vrlo prodavani autor nove knjige „Back to Our Future: How the 1980s Explain the World We Live In Now“ („Povratak u našu budućnost: Kako 1980-e objašnjavaju svijet u kojem živimo danas“). Suurednik je emisije The Rundown with Sirota & Brown na radiju AM630 KHOW u Koloradu. Šaljite e-mailove na: ds[at]davidsirota.com, pratite ga na Twitteru @davidsirota ili posjetite njegov internetski portal na www.davidsirota.com

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu svjesnog njegova prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.