Boris Buden: Gastarbajteri, glasnici budućnosti
U sklopu temata o migrantskom radu donosimo vam prijevod teksta Borisa Budena. Autor govori o pojavi migrantskog rada u Jugoslaviji, odnosno o tzv. gastarbajterima, kao posljedici spajanja tržišta i socijalizma. Usprkos uvriježenom mišljenju kako je ta pojava predstavljala slabost socijalističke ekonomije, riječ je zapravo o reprodukciji kapitalističkih ekonomskih odnosa u Jugoslaviji. Zašto gastarbajteri i zašto sada? Zato što nam kritički uvid u taj fenomen omogućava da sasvim drukčije ispripovijedamo noviju povijest i zato što je tema postala neočekivano aktualna u kontekstu današnje krize.
Započnimo najprije s jednom anomalijom u zapadnom pogledu. U postkomunističkom diskursu, koji čak i kada ga se proizvodi u Istočnoj Europi odražava ništa doli ideologiju zapadnih pobjednika, slučaj jugoslavenskih gastarbajtera intepretira se kao još jedan dokaz za povijesni neuspjeh komunizma, konkretno kao posljedica jedne tipično socijalističke (loše) ekonomije koja nije mogla ispuniti obećanje pune zaposlenosti i osigurati ljudima radna mjesta. Prema tome, gastarbajteri su bili tek jugospecifična podvrsta ne-brojenih žrtava komunizma, takoreći jedno malo poglavlje Crne knjige komunizma. Na taj je način njihova priča naprosto utopljena u historijskom iskustvu komunističkog Istoka, koji je, nota bene, postao jedinstveni kulturno povijesni prostor tek naknadnim supsumiranjem pod pojam totalitarizma. Ta logika, naravno, nije lišena proturječjâ. Da su gastarbajteri i bili tek žrtve komunističkog totalitarizma, onda bi im upravo ta sloboda čije se potiskivanje tako glasno onomad predbacivalo komunizmu (sjetite se samo Berlinskog zida) – naime sloboda kretanja, odnosno otvorene granice tadašnje socijalističke Jugoslavije – bila zla kob.
Uzrok takvih proturječja leži u ideološkom prisvajanju gastarbajterskog fenomena. Misli se, naravno, na danas vladajuću ideologiju neoliberalnog kapitalizma, koja je čvrsto povezana s cijelom transition-to-democracy budalaštinom te k tome služi određenim aktualnim svrhama.
Ako je slučaj jugoslavenskih gastarbajtera u potpunosti objašnjiv iz povijesti (jugoslavenskog) komunizma, tada on nema nikakve veze sa slučajem tadašnjih turskih, grčkih, talijanskih, španjolskih gastarbajtera na sjeveru Zapadne Europe, odnosno sa slučajem današnjih migrantskih masa koje konstantno mijenjaju socijalnu, kulturnu i političku situaciju ne samo starog kontinenta, nego cijelog svijeta; tada on nema veze niti s kapitalizmom tadašnjeg industrijskog modernizma niti s današnjim neoliberalnim, globalnim modernizmom; tada on nema veze s kroničnim bolestima kapitalizma, primjerice s nepremostivim jazom između Juga i Sjevera koji iznova rastače današnju Europu bacajući je u najdublju krizu; tada on naposljetku nema veze ni s unutarjugoslavenskim migracijama, raskolom Jug-Sjever, eksploatacijskim odnosima, klasnim borbama i kulturnim konfiktima.
Da rezimiramo dosad rečeno: Ako želimo reći nešto smisleno o fenomenu jugoslavenskih gastarbajtera, moramo izaći iz ideološkog okvira postkomunizma u kojemu danas politički potpuno bespredmetna kritika komunizma služi samo kako bi se njome ušutkala prijeko potrebna kritika kapitalizma.
Kako je dakle uopće moguće da su gastarbajteri iz jedne socijalističke zemlje došli na Zapad? Pitanje je to koje se ne postavlja na Zapadu, odnosno u raspravama o komunističkoj prošlosti kojima dominira zapadna ideologija. Odgovor na njega je ipak sasvim jednostavan: tu mogućnost možemo zahvaliti kapitalizmu.
Kao što je poznato, nekadašnja Jugoslavija je nakon raskida sa Staljinom 1948. pošla vlastitim putem daljnjeg razvoja socijalizma na kojemu je ubrzo učinila presudni korak – uvela je tržište. Ne samo da poduzeća više nisu dobivala nikakve direktive od države o količinama i cijenama svojih proizvoda, nego su se počela međusobno natjecati. Posljedica je bio ekstremno ubrzan rast (do trinaest posto godišnje), opće poboljšanje životnog standarda, među ostalim i stvaranje moćne kulturne industrije, otvaranje prema svjetskom tržištu, itd. Također je nastalo i tržište rada, a s njime i sve veća mobilnost radne snage. No, jaz između razvijenog Sjevera i jedva industrijaliziranog, siromašnog Juga postajao je sve dublji, što je dovelo do migracije jeftine, loše obrazovane radne snage u sjeverne dijelove zemlje. Tako su i gastarbajter, odnosno gastarbajterica, rođeni iz logike tržišnog socijalizma i to unutar sâme zemlje, što je, pojačano ekstremnom kulturnom raznolikošću nekadašnje Jugoslavije, sa sobom nužno donijelo socijalne, kulturne, egzistencijalne i najzad političke posljedice. Mijenjalo se ne samo mjesto, nego u isti mah i jezik, kulturu, odnosno takozvani way of life. Socijalna, kulturna kao i politička diskriminacija unutar jugoslavenskih gastarbajtera još je jedno prešućeno poglavlje povijesti u međuvremenu propale zemlje, koja se onomad, nošena utopijom industrijskog modernizma, odvažila na nezamislivo – mirenje tržišta sa socijalizmom.
Prvi nedvosmisleni simptom buduće propasti tog eksperimenta bila je nezaustavljiva nezaposlenost, za koju partijsko vodstvo zemlje – unutar same zemlje – nije nalazilo rješenja. Zato su otvorene granice. Dakle, ne kako bi se socijalizmu dalo ljudsko lice, nego kako bi se suzbilo masovnu nezaposlenost, i to tako što se višak radne snage prebacilo na međunarodno tržište rada. Otvaranje zemlje i pojava jugoslavenskih gastarbajtera na Zapadu bile su tako logične posljedice svjesnog uvođenja kapitalističkih odnosa u ekonomski život socijalističke zemlje. Time je započela i nezaustavljiva integracija Jugoslavije u svjetsko tržište, odnosno u svijet jednog već onomad globalizirajućeg kapitalizma, čija su tipična proturječja od tog trena presudno utjecala kako na socijalni i politički život u samoj zemlji, tako i na njezin međunarodni položaj. Ne samo da su središta financijske moći koncentrirana u bankama, osiguravajućim društvima i velikim trgovačkim poduzećima postajala sve neovisnija u političkom životu zemlje, nego je cijela zemlja postajala sve ovisnija o središtima moći međunarodnog financijskog kapitala. Dok se financijski kapital početkom sedamdesetih godina sve više izmicao ideološkoj kontroli partije te je, s ciljem konačnog prisvajanja vlasti, tražio suučesnike prije svega u konzervativnim, nacionalističkim političkim snagama (jugoslavenska verzija kasnijeg konzervativnog obrata u svjetskom kapitalizmu 1979/80.), Jugoslavija je već krajem te dekade bila u potpunosti prepuštena moći međunarodnog financijskog kapitala. Već do 1979. vanjski dug zemlje je unutar samo tri godine porastao s 4-5 na 17-19 milijardi američkih dolara.
Kultna slika neuspjeha socijalističke loše ekonomije – ljudi koji su zdvojno stajali u redovima za najosnovnije namirnice – u slučaju nekadašnje Jugoslavije upućuje tako na drugi politički i povijesni problem. U ovom se slučaju ta slika odnosi na situaciju na početku osamdesetih godina, nakon što su u zemlji uvedene mjere štednje koje je nametnuo Međunarodni monetarni fond. Uostalom, riječ je o situaciji koja nije imala nikakve veze s prošlošću propalog komunizma, nego, štoviše, s našom aktualnom kapitalističkom stvarnošću – sjetimo se samo današnje Grčke, odnosno zemalja Južne Europe koje su na koljenima zbog dužničke krize.
Jugoslavenski se eksperiment tako nije kretao, kao što je to proricala liberalno kapitalistička ideologija, od tržišta koje je regulirala partijska država u slobodno tržište, nego od tržišta koje je regulirala partijska država do reguliranog tržišta koje se otelo svakoj demokratskoj kontroli i kojim su upravljala središta međunarodnog financijskog kapitala. Naime, MMF je taj koji je nametnuo zamrzavanje nadnica početkom osamdesetih godina u Jugoslaviji, a ne Savez komunista Jugoslavije i njegov državni aparat. Već je tada zapečaćena sudbina socijalizma u Jugoslaviji. Još je nedostajao samo jedan bankar iz New Yorka imenom Slobodan Milošević kako bi se zemlju koja je već bila u šaci međunarodnog financijskog kapitala konačno dokrajčilo i prepustilo hijenama globalnog kapitalizma.
I fenomen jugoslavenskih gastarbajtera je priznanje te tragične priče, i to s onu stranu kičaste domovina-amo-domovina-tamo patetike. Njihova sudbina ne govori nam samo mnogo toga o svijetu u kojemu danas živimo; kao preteče masivnih migracijskih pokreta koji su presudno sudjelovali u oblikovanju svijeta globalnog kapitalizma, jučerašnji gastarbajteri su istovremeno i glasnici svega onoga što će nam se tek dogoditi u budućnosti.
Boris Buden
S njemačkoga prevela Marija Ćaćić
Na njemačkom objavljeno u Angelika Welebil i Jörg Nuber (ur.), 2012, Gast:arbeit; Gehen – Bleiben – Zurückkehren; Positionen zur Arbeitsmigration im Raum Ex-Jugoslawien
St. Wolfgang: Edition Art & Science.
7 komentara
Baš vickasto: Jugoslavijom je, dakle, vladao MMF a Savez komunista i njegov državni aparat sa tim nisu imali baš nikakve veze?! Nema gluposti koju titoistički idolopoklonici nisu spremni da lupe. Otuda im i neverovatna izmišljotina o ukidanju državne regulative proizvodnje i cena već odmah posle 1948. i o uključivanju Jugoslavije u svetsko tržište preko gastarbajtera a ne preko zajmova i otvaranja za svetski finansijski kapital.
BORIS BUDEN:GASTARBAJTERI GALASNICI BUDUĆNOSTI.
MA GOSPODINE BUDEN ,NIJE OVAJ VAŠ ,KAKO DA GA NAZOVEM,REFERAT, NIŠTA DORPINIO DA SE TO RAZDOBLJE ,MIGRACIJSKIH POKRTEA U EVROPI , SA NAGLASKOM NA RASPAD SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE, OBJASNI KAO POČETAK UOPĆEG NEOLIBERALNOG POKRETA U EVROPI ,A ON UVJEK POČINJE IZ AMERIKE I DANAS ZAVRŠAVA ,NE ZAN SE ,UGLAVNOM U BIJEDI DRUŠTVENIH ODNOSA ,21 -VOG STOLJEĆE.
NIJE VAMA NEZNANO DA SE TAJ MIGRACIJSKI POKRET STVARAO ILI PROIZVODIO SA ANTIKOMUNISTIČKOM HISTERIJOM KOJU SU AMERIKA I ENGLESKA NAJAVILI ČERČILOVIM GOVOROM U FULTONU 1946 GODINE ,KADA SE OTVORIO ,NOVI FRONT NEZAVRŠENOG II SVIJETSKOG RATA, ALI NOVI FRONT EKONOMSKE EKSPANZIJE POD PLAŠTOM NOVOG VOJNOG KOMPLEKSA ,PENTAGONA ,I NJEGOVOG MARŠALOVOG PLANA,O KOME JE PRVU NEGATIVNU OCJENU DAO PREDSJEDNIK AJZENHAUER , A ZBOG OČIGLEDNE VOJNE I PLOITIČKE DOMINACIJE ISTOKA I BALKANA ,KOJIM SE ZAPAD OZBILJNO POČEO ZABRINJAVATI.
NAPRIMJER ,PRVI IZBORI U POJEDINIM EVROPSKIM DRŽAVAMA,ITALIJI ,FRANCUSKOJ ,VELIKOJ BRITANIJI, PA SVE DO SKADINAVIJE ,U KOJIMA JE DOMINIRALA DRUGAČIJA POLITIČKA ORJENTACIJA ROĐENA U II SVIJETSKOM RATU , KADA SU POLITIČKE PARTIJE TIH ZEMALJA ,VAŽNIH ZA KATOLIČKU EVROPU ,A POSEBNO ZA SNAŽNU AMERIKU,. KOJA PUCA NOVOM TEHNOLOGIJOM STVORENOM U RATNIM NESREĆAMA CIJELE EVROPE I AZIJE,NAVJEŠTALE NOVE DRUŠTVENO-EKONOMSKE ODNOSE KOJI SU IMALI PUNO SOCIOPOLITIČKIH OBILJEŽJA SA ISTOČNIM KOMUNISTIČKIM DRUŠTVENIM ODNOSIMA,ŠTO JE ZANČILO POJAVU OPASNE PUKOTINE U ZAPADNOM KAPITALISTIČKOM DRUŠTVENOM USTROJU.
AMERIČKI PLAN EKSPANZIJE EVROPSKOG KONTINENTA JE USLIJEDIO POJAVOM MARŠALOVOG PLANA KOJI NIJE NIŠTA DRUGO BIO OSIMM EKONOMSKIM PUTEM ,U OSIROMAŠENOJ EVROPI ,MIJENJATI DRUŠTVENE ODNOSE I USPOSTAVITI APSOLUTNU AMERIČKU GEOSTRATEŠKU I GEOPOLITIČKU KONTROLU EVROPE ,A U AZIJI SE UPUSTILA U RATOVE ,KOREJA I KINA. S KINOM INDIREKTONO.
ZAPADNA NJEMAČKA JE BILA TAMPON DRŽAVA ,POLITIČKI I GEOGRAFSKI PROSTOR ZA SNAŽNU EKSPANZIJU AMERIČKE TEHNIKE I TEHNOLOGIJE KOJA JE OSIM PROFITA STAVRALA I POLITIČKE ODNOSE KOJI SU PERMANENTNO DIJELILI ISTOK I ZAPAD DO STUPNJA RATNIH IZVJESNOSTI.
I ,TO JE BIO POČETAK NEOLIBERALNE EKSPANZIJE ILI POKRETA KOJI JE EVROPU ZAPLJUSNUO SNAŽNIM EKONOMSKIM RAZVOJEM ZAŠTO JE TREABALA I POVEĆANU ARMIJU RADNE SNAGE . TADA SE TEK MOŽE UZETI U OBZIR VAŠE TUMAČENJE SVIH RASLOJAVANJA PA I PROPAST ISTOČNOG SOCIJALIZMA.
OVAJ POŠTOVANI ANONIMUS,NAORUŽAN SVETOSAVSKIM SRPSTVOM I RASKOLNIČKOM MRŽNAJOM KAO DA JE ROĐENI POTOMAK STEPINČEVIH ANTROPOIDNIH KOLJAČA KOJI DANAS VIŠE NEGO JUČER URLAJU TALIBANSKOM MRŽNJOM. A OVAJ NAŠ ANONIMUS DOLETI SA RAVNE GORE ,NABRIJAN MRŽNJOM SVOGA IDOLA DRAŽE, UMJESTO UMOM . ALI TAKVI ANONIMUSI SU ,OBIČNO ,BIĆA NA STUPNJU OPAŽANJA ,PA BI HEGEL REKAO,DA NERASPOZNAJU ŠTO ZAPAŽAJU JER IM SE JEDANPU ZAPAŽENO ČINI KAO ZABLUDA A DRUGI PUT PRIČIN,ALI UVJEK NA STUPNJU OPAŽANJA .ZATO BI MU PREPORUČIO :U ŠKOLICU GDJE SE UČENJEM PODIŽE STUPANJ SVIJESTI DO APSLUTNOG ZANANJA ,A VI BI POŠTOVANI ANONIMUSE , TREBALI BITI ZADOVOLJNI DA POSTIGNETA STUPANJ OBIČNE LJUDSKE SVIJESTI DO RAZUMA ,MAKER HEGE I TAJ STUPANJ DEFINIRA KAO OBIČNI LJUDKI RAZUM KOJI NOGAMA GAZI KORIJENE HUMANOSTI.
ZA VAS NIJE SVIJETOVNI PROSTOR ZA RAZMJENU MIŠLJENJA,VEĆ VEJERNAUK I DOMA!!!
1. Boris Buden: "Jugoslavenski se eksperiment tako nije kretao, kao što je to proricala liberalno kapitalistička ideologija, od tržišta koje je regulirala partijska država u slobodno tržište, nego od tržišta koje je regulirala partijska država do reguliranog tržišta koje se otelo svakoj demokratskoj kontroli i kojim su upravljala središta međunarodnog financijskog kapitala. Naime, MMF je taj koji je nametnuo zamrzavanje nadnica početkom osamdesetih godina u Jugoslaviji, a ne Savez komunista Jugoslavije i njegov državni aparat. Već je tada zapečaćena sudbina socijalizma u Jugoslaviji. Još je nedostajao samo jedan bankar iz New Yorka imenom Slobodan Milošević kako bi se zemlju koja je već bila u šaci međunarodnog financijskog kapitala konačno dokrajčilo i prepustilo hijenama globalnog kapitalizma."
2. Anonimno 7/8/12 07:55: "Baš vickasto: Jugoslavijom je, dakle, vladao MMF a Savez komunista i njegov državni aparat sa tim nisu imali baš nikakve veze?! Nema gluposti koju titoistički idolopoklonici nisu spremni da lupe. Otuda im i neverovatna izmišljotina o ukidanju državne regulative proizvodnje i cena već odmah posle 1948. i o uključivanju Jugoslavije u svetsko tržište preko gastarbajtera a ne preko zajmova i otvaranja za svetski finansijski kapital."
3. VITEZ, 10/8/12 18:50: "Nije vama neznano da se taj migracijski pokret stvarao ili proizvodio sa antikomunističkom histerijom koju su amerika i engleska najavili Čerčilovim govorom u Fultonu 1946 godine ,kada se otvorio ,novi front nezavršenog ii svijetskog rata, ali novi front ekonomske ekspanzije pod plaštom novog vojnog kompleksa ,pentagona ,i njegovog maršalovog plana,o kome je prvu negativnu ocjenu dao predsjednik Ajzenhauer, a zbog očigledne vojne i ploitičke dominacije istoka i balkana ,kojim se zapad ozbiljno počeo zabrinjavati.
... i ,to je bio početak neoliberalne ekspanzije ili pokreta koji je evropu zapljusnuo snažnim ekonomskim razvojem zašto je treabala i povećanu armiju radne snage . tada se tek može uzeti u obzir vaše tumačenje svih raslojavanja pa i propast istočnog socijalizma."
VITEZ 10/8/12 19:06: "Ovaj poštovani anonimus,naoružan svetosavskim srpstvom i raskolničkom mržnajom kao da je rođeni potomak stepinčevih antropoidnih koljača koji danas više nego jučer urlaju talibanskom mržnjom. ...za vas nije svijetovni prostor za razmjenu mišljenja,već vejernauk i doma!!!"
Uz napomenu da Buden konačno širi područje viđenja od najskučenijeg i konačno stvarno vidi ono prije 1990. i blizu je povezati i već povezuje sa onim poslije, ovi citati dobro pokazuju teorije (ideologije) i prakse zadnjih 100 godina i skoro da uopće nisu međusobno kontradiktorni, pobijajući pa ni dijalektički proces a ni ispod nivoa, naročito ako se uz pojmove i pojave kapitalizam, socijalizma/komunizam i Jugoslavija uključe neizbježni imperijalizam, nacionalizam i religija/crkve.
I teorijsko-ideologijski i praktično i dalje dominira jedinstvo tih pojava oko najvišeg i sebe kao naj u svemu, i to totalno, uz nultu stopu tolerancije na bilo kakva odstupanja (različitost, slabost, demokracija ...) i primjenu svih instrumentarija za to (diktatura, psihijatrija i preodgoj, eksplaotacija, likvidacija, čišćenje, kurčenje ...).
Zbog toga je redovna i makar kaotična ipak harmonična pojava i harmonija navodno neprincipjelno a zapravo posve skladno i međusobno koaliranje i istrjebljenje te miroljubiva i aktivna koegzistencija i sve ostalo između - za stalno najviše i naj nad svim je neizbježno i ubij boga i boga u njemi i njima a i zajednička mobilizacija za napredovanje i izvrsnost sa stalnim obaranjima svjetskih rekorda u tome, uz što viši nivo a nivo je odavno, od Napoleonovih i Džingis kan itd. pohoda dovoljno visok da neodoljivo privlači i dopingira snage.
O čemu se u biti radi? Da li možda o impotenciji, naročito u svemu bitnom, pa i teoriji/ideji (ideologiji), a i u erotici (eros=život) i estetici, kreaciji i odnosu prema izazovima, naročito za bilo šta složeno i raznovrsno?
Pitanje se nameće ne samo zbog toga što su pojave stalno tako i na najvišem iznad svega i u blatu, sve te pojave, nego i zbog toga što jako dugo uz toliko korištenje i mogućnosti izbora toliko svega ne mogu i ne znaju ništa novog i ništa živo, a naročito su impotentne u erosu i djelima - sva živo i sva djela su neki drugi, najčešće od tih pojava progonjeni kao mete i neprijatelji.
Nije ključno ali je zanimljivo da se navodno najvažniji po jugoslavenskom području pojavljuje Alojzije Stepinac, solunski dobrovoljac na srpskoj strani u I svj. ratu i kao takav zbog odbijanja drugih kandidata katoličke crkve od strane Beograda kao mlad promoviran na čelo katoličke crkve u Jugoslaviji baš kada se je cijela Evropa osim nešto ljudi na prste ruke opredjelila za najviše, za komunizam pod vodstvom Staljina te nacionalsocijalizam pod vodstvom Hitlera, nakon sveopćeg oduševljenja uspjesima fašizma pod vodstvom Mussolinija. To se vjerojatno dešava isključivo zbog toga to se pod bog kao jedini relevantni reper za dokazivanje svoje naj i nad uloge po inerciji najviše dođe do Stepinca a to što se u to mješaju savez i kontrasavezi Hitler-Staljin pa Staljin-kapitalisti i isto tako FNRJ/SFRJ to samo dobro dođe jer je jedino važno postaviti se u nadbožansku ulogu a na osnovi svega i bilo čega, naročito na osnovi raznih pojava - Sverina se je jebala ili je prdnula i to je više nego dovoljan razlog za apsolutni prestiž svjetskih prestižnih jugoslavenskih snaga.
"Dok se financijski kapital početkom sedamdesetih godina sve više izmicao ideološkoj kontroli partije te je, s ciljem konačnog prisvajanja vlasti, tražio suučesnike prije svega u konzervativnim, nacionalističkim političkim snagama (jugoslavenska verzija kasnijeg konzervativnog obrata u svjetskom kapitalizmu 1979/80), Jugoslavija je već krajem te dekade bila u potpunosti prepuštena moći međunarodnog financijskog kapitala. Već do 1979. vanjski dug zemlje je unutar samo tri godine porastao s 4-5 na 17-19 milijardi američkih dolara."
I u glavnom iskazu same vlasti (svi usuglasili referat Milke Planinc, predsjednice SIV-a, o uzrovima krize i mjerama) i opće je poznato da su sedamdesete radikalno obrnute:
- vlast je sustavno počistila baš sve nacionalne snage SK, naročito nacionalizam i nacionalno u Hrvatskoj i tzv. liberalizam u Srbiji
- baš je partija (SK) odlučno ideološki uveo i kontrolirao financijski kapital i puno šire takvo poslovanje i time je kupio i omasovio podršku te proder do razime imperijalnih, koji su se otvoreno i namjerno slavili i forsirali kao sfrj kulturna i druga revolucija, počevši od novih i novih mlrd $ od USA itd, preko u istom paket aranžmanu ekskluzivno dobivenih prava i poslova do Vladivostoka (bitni transferi i šverc uključujući tehnologije zapada u SSSR, skoro svo građevinarstvo i razni izvoz) te šire arapski svijet, ostalo pa i zapad, ideološki kao samoupravljanje i samoupravno tržište, drug Tito i Jugoslavija više kao imperijalni nacionalizam nego kao klasični nacionalizam. A kao bitni dio toga se pojavljuje ideološka ocijena toga kao pogrešna smjer i odluka da se svi krediti kao takvi pojedinačno ponište, nitko više ne traba vratiti ništa i sve postaje dug zajedničkog SFRJ računa, a što naravno ide na račun onih koji nisu dobili ništa, ni stan ni odmor ni plaće ... jer moraju sve, i podstanarstva i te dugove i sve ... a što je svjesna odluka i nastablja se do danas ne kao "tko je jamio jmio" nego "tko je dobio, uzeo, jamio itd. njemu to tako i dalje a ostalima sve ostalo, steži kaiš i sve ..."
- i tzv. Markovićeva reforma je radikalni iskorak u tome istom smjeru i kontinuitetu jer se poništavaju dugovi i inflacija kao minusi i sve i pretvara u plusa i ide se dalje, pa tako dugovi nisu veliki i stalno se računa šta je još moguće dok veće ogromna svjesna pljačka, kamatarenje, reketarenje, rentiranje ... ostalih do danas ne postoji, kao i ogromne tako stečene nekretnine bez ikakvog plaćanja i poreza te ostala imovina kao cash koji se stalno taj trena pretvara u tvrdu valutu i oslobađa okova, u stupnju da baš partija preko svojih službi drži izmišljenje uvoz-izvoz i šverc mastodonte i monopole, banke ...
Objavi komentar
Prostor za komentare služi omogućavanju plodne i konstruktivne rasprave o objavljenim člancima. Komentari se zbog toga moderiraju te će se brisati komentari nevezani uz raspravu (spam), namjerno poticanje rasprave samo da bi se raspravljalo, odnosno postanje komentara u svrhu disrupcije civilizirane debate (trolanje), te srozavanje rasprave na sitničava prepucavanja, ad hominem prozivanja sudionikâ ili bilo kojih drugih osoba i iznošenja prijetnji sudionicima rasprave ili bilo kojim drugim osobama.
Ukoliko komentirate kao neregistrirani korisnik, molimo vas da izaberete opciju "IME/URL" i upišete neko ime, polje URL može ostati prazno. Upute za registrirano komentiranje možete pročitati ovdje. Upute i smjernice vezane uz komentiranje i moderiranje komentara nalaze se ovdje. Stavovi izneseni u komentarima izjave su pojedinaca i ne odražavaju službene stavove uredništva stranice niti plenuma FFZG-a. U komentarima su dozvoljeni HTML tagovi <b>, <i> i <a>.
Zbog sustava automatske detekcije spama neki bi komentari mogli greškom završiti u spam folderu; u tom će slučaju urednici stranice ispraviti grešku čim budu u mogućnosti.