Događanja

Okrugli stol: Desni ekstremizam u Europi

U Galeriji Nova (Teslina 7) u subotu, 10. studenog 2012. u 18 sati održat će se okrugli stol “Desni ekstremizam u Europi” u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske i Alerte – centar za praćenje desnog ekstremizma i protudemokratskih tendencija. Sudionici okruglog stola su Tjaša Pureber, Vladimir Marković, Dragan Markovina, Tihana Pupovac i Stipe Ćurković.

Vojni poraz povijesnog fašizma i nacizma sredinom prošlog stoljeća uvjetovao je njihov nestanak iz polja legitimne politike poslijeratne Europe. Unatoč tome, politike koje nasljeđuju neke od ciljeva i funkcija povijesnih fašističkih pokreta nastavljaju biti dio europske političke scene. I dok simbolika i ikonografija poraženih povijesnih fašizama ostaje dio političkog i supkulturnog podzemlja, očito je kako desni ekstremizam kao politički pokret nije davno apsolvirana “crna mrlja” europske povijesti vezana uz nesretna prošla vremena, nego relevantna opasnost demokratskim pokretima i emancipacijskim projektima u današnjoj Europi.

Snažna ksenofobija, prezentirana prije svega kroz “protuimigrantske” stavove, našla je svoj put u politički mainstream mnogih zapadnoeuropskih zemalja, a povijesni revizionizam i pokušaji reafirmacije kvislinških pokreta iz Drugog svjetskog rata kao “boraca protiv komunizma”, sastavni su dio tranzicijske ideologije većine zemalja Istočne Europe. Nedavni strelovit uspon desnoekstremističkih stranaka u nekim europskim zemljama koji se vremenski poklapao s aktualnom ekonomskom krizom, prije svega mađarskog Jobbika i grčke Zlatne zore, potaknuo je mnoge na analogije s usponom fašizma nakon velike ekonomske krize 1929.

Ako desnim ekstremizmom danas označavamo one tendencije u društvu koje odgovor na društvene probleme nude i provode izrazito autoritarna i protudemokratska rješenja, trebamo li razumjeti desni ekstremizam kao antisistemski pokret u skladu s teorijom “totalitarizma” ili pak kao ekstremni odgovor sistema na one političke mobilizacije koje ga dovode u pitanje? Koja je veza desnog ekstremizma i krize, te kakvu ulogu u svemu imaju ideje europskog federalizma, antiislamizma, antikomunizma ili “ilegalnih” imigracija, neka su od pitanja na koja će se tražiti odgovor na okruglom stolu.

U prostoru Galerije do 17.11. također je postavljena izložba “Spomenici u tranziciji. Rušenje spomenika NOB-e u Hrvatskoj”, o kojoj možete saznati više ovdje.

8. studenoga 2012.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
Arhiva članaka