Zaustavimo daljnju fleksibilizaciju

Uoči prve tribine Ženske fronte za radna i socijalna prava koja će se održati u srijedu 20. studenog 2013. godine u 18 sati u prostorima Zelene akcije, obznanjeni su njihovi zahtjevi kojima bi se mogla zaustaviti daljnja fleksibilizacija radnog zakonodavstva.

U svjetlu neopravdane hiperprodukcije zakona kojom se mijenja i fragmentira radno zakonodavstvo, Ženska fronta za radna i socijalna prava smatra da je neophodno javno reagirati na negativne tendencije fleksibilizacije i neoliberalizacije društva, kojima se ugrožava smjer društvenog razvoja i smanjuju radnička prava. Kao što smo ranije napominjale, tražimo povlačenje potpuno neprihvatljivog Zakona o povremenim poslovima. Vezano uz novi Zakon o radu, zahtijevamo:

• Uvođenje maksimalne kvote kvote radnika/ca zaposlenih na određeno vrijeme, pri čemu će se voditi računa o rodnoj ravnoteži. Direktiva Vijeća 1999/70 Europske Unije, a na koju se poziva Zakon o radu (ZOR), nije pravilno implementirana u hrvatsko zakonodavstvo jer na tržištu rada nije postigla očekivane učinke u zabrani zlouporabe ugovora o radu na određeno vrijeme. Rad na određeno vrijeme trenutno je dominantan oblik radnog odnosa u Hrvatskoj, iako je trebao biti iznimka, a ne pravilo. U 2012. preko 90% novozaposlenih radnica i radnika dobilo je ugovore na određeno što jasno pokazuje tendenciju daljnje fleksibilizacije rada koja će se ovim zakonom dodatno proklamirati, a koja posebno utječe na žensko radništvo koje mahom prihvaća nesigurne oblike poslova.
• Vremensko ograničavanje sklapanja jednog ili više ugovora (ne više od četiri) na maksimalno dvije godine.
• Automatsko produženje trajanja ugovora o radu trudnici, odnosno roditelju koji koristi rodiljni/roditeljski dopust za onoliko vremena koliko traje dopust te zabranu mogućnosti otkaza ili isteka ugovora o radu trudnici u trajanju od godine dana od prestanka trudnoće ili roditelju nakon povratka s rodiljnog/roditeljskog dopusta.
• Zabranu naplaćivanja provizije od strane agencija, vremensko ograničavanje te vrste radnog odnosa na maksimalnih godinu dana, zabranu privremenog zapošljavanja za obavljanje posebno opasnih poslova, zakonom propisana kolektivna prava privremeno zaposlenih radnika/ca kod agencije te, generalno, propisivanje u kojim je slučajevima agencijski rad dopušten.
• Ograničavanje punog radnog vremena na četrdeset sati tjedno te ograničavanje prekovremenog rada na osam sati tjedno, kako se pod krinkom preraspodjele radnog vremena ne bi uveo prekovremeni rad kojeg poslodavci neće evidentirati, dakle ni plaćati, a radnik/ca ga neće moći dokazati. Predložene izmjene ZOR-a vezane uz radno vrijeme produbljuju rodnu diskriminaciju i onemogućavaju radnicima i radnicama da planiraju svoje slobodno vrijeme čime se krši pravo radnika na planiranje osobnog i obiteljskog života.
• Jasno definiranje zaštite od uznemiravanja na radnom mjestu koja je dosad bila neučinkovita te uvođenje oštrih kazni za poslodavca koji takvo ponašanje ne sankcionira na adekvatan način.