Zaustavimo daljnju fleksibilizaciju

Uoči prve tribine Ženske fronte za radna i socijalna prava koja će se održati u srijedu 20. studenog 2013. godine u 18 sati u prostorima Zelene akcije, obznanjeni su njihovi zahtjevi kojima bi se mogla zaustaviti daljnja fleksibilizacija radnog zakonodavstva.

U svjetlu neopravdane hiperprodukcije zakona kojom se mijenja i fragmentira radno zakonodavstvo, Ženska fronta za radna i socijalna prava smatra da je neophodno javno reagirati na negativne tendencije fleksibilizacije i neoliberalizacije društva, kojima se ugrožava smjer društvenog razvoja i smanjuju radnička prava. Kao što smo ranije napominjale, tražimo povlačenje potpuno neprihvatljivog Zakona o povremenim poslovima. Vezano uz novi Zakon o radu, zahtijevamo:

  • Uvođenje maksimalne kvote kvote radnika/ca zaposlenih na određeno vrijeme, pri čemu će se voditi računa o rodnoj ravnoteži. Direktiva Vijeća 1999/70 Europske Unije, a na koju se poziva Zakon o radu (ZOR), nije pravilno implementirana u hrvatsko zakonodavstvo jer na tržištu rada nije postigla očekivane učinke u zabrani zlouporabe ugovora o radu na određeno vrijeme. Rad na određeno vrijeme trenutno je dominantan oblik radnog odnosa u Hrvatskoj, iako je trebao biti iznimka, a ne pravilo. U 2012. preko 90% novozaposlenih radnica i radnika dobilo je ugovore na određeno što jasno pokazuje tendenciju daljnje fleksibilizacije rada koja će se ovim zakonom dodatno proklamirati, a koja posebno utječe na žensko radništvo koje mahom prihvaća nesigurne oblike poslova.
  • Vremensko ograničavanje sklapanja jednog ili više ugovora (ne više od četiri) na maksimalno dvije godine.
  • Automatsko produženje trajanja ugovora o radu trudnici, odnosno roditelju koji koristi rodiljni/roditeljski dopust za onoliko vremena koliko traje dopust te zabranu mogućnosti otkaza ili isteka ugovora o radu trudnici u trajanju od godine dana od prestanka trudnoće ili roditelju nakon povratka s rodiljnog/roditeljskog dopusta.
  • Zabranu naplaćivanja provizije od strane agencija, vremensko ograničavanje te vrste radnog odnosa na maksimalnih godinu dana, zabranu privremenog zapošljavanja za obavljanje posebno opasnih poslova, zakonom propisana kolektivna prava privremeno zaposlenih radnika/ca kod agencije te, generalno, propisivanje u kojim je slučajevima agencijski rad dopušten.
  • Ograničavanje punog radnog vremena na četrdeset sati tjedno te ograničavanje prekovremenog rada na osam sati tjedno, kako se pod krinkom preraspodjele radnog vremena ne bi uveo prekovremeni rad kojeg poslodavci neće evidentirati, dakle ni plaćati, a radnik/ca ga neće moći dokazati. Predložene izmjene ZOR-a vezane uz radno vrijeme produbljuju rodnu diskriminaciju i onemogućavaju radnicima i radnicama da planiraju svoje slobodno vrijeme čime se krši pravo radnika na planiranje osobnog i obiteljskog života.
  • Jasno definiranje zaštite od uznemiravanja na radnom mjestu koja je dosad bila neučinkovita te uvođenje oštrih kazni za poslodavca koji takvo ponašanje ne sankcionira na adekvatan način.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve