Podrška 16. veljače 2014.

Podrška plenuma FFZG-a plenumima diljem BiH

Povodom vala prosvjeda diljem Bosne i Hercegovine u protekla dva tjedna te naročito nastojanja sudionika prosvjeda da se organiziraju direktnodemokratski u vidu plenuma koji daju priliku svima zainteresiranima da iznose svoja mišljenja, dijele ideje i odlučuju o daljnjem tijeku prosvjeda, plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu pruža punu podršku plenumima u Bugojnu, Mostaru, Sarajevu, Travniku, Tuzlu i Zenicu kao i građanima svih drugih gradova koji će se povesti za njihovim primjerom.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu u potpunosti podržava nedavne radničke prosvjede u Bosni i Hercegovini, a posebno pozdravljamo organiziranje javnih plenuma građana i građanki u gradovima širom BiH, uključujući Bugojno, Travnik, Tuzlu, Zenicu, Mostar i Sarajevo.

Burni prosvjedi kojima smo svjedočili zadnjih dana, a koji još traju drugim intenzitetom i metodama, nisu spontani čin, nego rezultat frustracija uzrokovanih desetljećima katastrofalne deindustrijalizacije, političke korupcije i općeg osiromašenja svih naroda u Bosni i Hercegovini uz istovremeno fantastično bogaćenje šačice poslovne elite i njihovih političkih zaštitnika. Također, oni su posljedica godina potpunog ignoriranja zahtjeva naroda od strane vlastodržaca – u svim dijelovima BiH i iz svih stranaka – da se na mirne i “legalne” načine izbore za svoja prava. Upravo je to potpuno razočaranje u institucije postojećeg sistema ono što se moglo i vidjeti i čuti na ulicama, a zatim je rezultiralo organiziranjem direktnodemokratskih tijela koja će planirati daljnje akcije i formulirati zahtjeve. Činjenica da su prostorije plenuma redovno premale da prime sve zainteresirane najbolje govori o želji ljudi da se izravno uključe u organiziranje društva u kojem žive. Istovremeno, podatak da su svi zahtjevi upućeni vlastima, kao i sve parole na prosvjedima (ovjekovječene u grafitu na zapaljenoj zgradi kantonalne Vlade u Tuzli: smrt nacionalizmu!) klasnog, a ne nacionalnog karaktera svjedoči da su stanovnici BiH svjesni tko su im saveznici a tko neprijatelji u borbi za bolje sutra.

Nadamo se da će institucije vlasti prepoznati plenume kao legitimni izraz volje građana, te pristati na suradnju i ispunjenje zahtjeva. Iako nam vlastita iskustva sugeriraju suprotno, aktualna situacija u BiH je radikalno drugačija, kao i populacija na prosvjedima i plenumima, pa se nikakve paralele sa našim iskustvima ne mogu povlačiti. Međutim ono što nam je zajedničko, plenumski način organiziranja, nije slučajan odabir nego rezultat spoznaje o potpunoj disfunkcionalnosti postojećeg političkog i ekonomskog sustava i nemogućnosti da se unutar njegovih institucija i poluga provede stvarno progresivna politika u interesu većine stanovništva. U takvim situacijama jedina opcija je samoorganizirati se, što stanovnici u BiH upravo čine. U tome ih podržavamo i želimo sreću u njihovoj pravednoj borbi!

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve