Toni Prug: Fakulteti u Hrvatskoj pod kontrolom studenata
Donosimo prijevod članak Tonija Pruga "Student Control in Croatia", objavljen u zadnjem broju britanskog časopisa Radical Philosophy. Autor iznosi kronologiju studentskih buna u Hrvatskoj, ali i tranzicijskog političkog i ekonomskog neoliberalnog nasilja iz kojeg i zbog kojeg je došlo do reakcije studenata blokadama prošle, i daljnim akcijama ove, godine.Povijest financijskog nasilja i direktnodemokratski odgovor
U dvadeset godina otkad su nacionalisti preuzeli vlast u Hrvatskoj, ideja kolektivnog dobra, iznad svoje obvezne i uske identifikacije s nacijom, ne postoji u javnoj svijesti. U tim rijetkim trenucima kad se pojavi na marginama javnog života, prizivajući ekonomske aspekte kolektiva, država i mediji u pravilu su vrlo uspješni u njenom suzbijanju, sužavajući je, preobličavajući ideološki i sprječavajući njeno širenje u neželjenom obliku. [1]. Tijekom prethodnih 45 godina, hrvatski su građani uživali blagodati besplatnog obrazovanja i zdravstvene skrbi. Čak i najefikasniji ideološki stroj, onaj liberalnog parlamentarnog kapitalizma, nije to mogao izbrisati preko noći. Kako u ruševinama industrije sve manje i manje toga preostaje za rasturanje i krađu od naroda (u jugoslavenskom socijalizmu vlasništvo je formalno bilo narodno, a ne državno, vidi Branko Horvat), kapitalistički lešinari okrenuli su se jednom od još uvijek stojećih stupova četrdesetpetogodišnjeg socijalističkog projekta: besplatnom obrazovanju i zdravstvu. No ovaj put imaju problem, naišli su na dostojnog protivnika.
Privatizacija obrazovanja uvođena je postepeno – vjerojatno u nadi da nitko neće primijetiti. Ali ne ovaj put!
Dvije velike studentske blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, jedna u proljeće 2009. (u trajanju od 35 dana) te druga u jesen iste godine (s trajanjem od 14 dana) bile su provedene kroz niz strateških poteza. Preuzimanje kontrole nad fakultetima proširilo se u nekoliko gradova, a mreža studenata proizašlih iz tih akcija još uvijek se aktivno razvija. Počevši od jednog vrlo jednostavnog, ali zato i vrlo snažnog zahtjeva: „besplatno svima dostupno javno financirano obrazovanje na svim razinama“; preko strateške otvorenosti i discipline u organiziranju; odbijanja pregovora; različitih anonimnih studenata koji su čitali izjave za medije, bez glasnogovornika i vođa (time onemogućivši lansiranje osobnih napada od strane medija i države); neprestanog rada na teoriji, prijevodima i izdavaštvu; grupâ za proučavanje teorije, povezivanja i podrške pobunjenim radnicima i seljacima; neprestanog dokumentiranja posla koji su obavljali; sve do stvaranja Blokadne kuharice na 70 stranica[2] i Radničko-seljačkog FAQ-a (često postavljanih pitanja) distribuiranog u blokiranim tvornicama. Svim time studenti su zaprepastili državno-kapitalističku mašineriju i prisilili je na uzmak. Na kraju je time morala braniti, a u mnogim slučajevima i javno diskutirati ono što je do sada bio dobro uhodan proces hrvatskog političko-ekonomskog života: nekritičku implementaciju najgorih aspekata neoliberalne doktrine[3]. To niti u kojem smislu nije bila uobičajena „mi ne želimo neoliberalnu obrazovnu reformu“ mantra ljevice zamijenjena studentskim aktivizmom, već neprestano teoretiziran i razvijan koordinirani napad na ideološke temelje kapitalizma u Hrvatskoj i njegovu parlamentarnu nedemokratsku formu kroz koju je enormna količina društvenog bogatstva u Hrvatskoj proizvedenog za vrijeme socijalizma prvo bila uništena, a zatim pokradena pod izlikom nefunkcionalnosti.
Zanimljivo je primijetiti da su samo redovna predavanja bila blokirana; administracija fakulteta, knjižnica, knjižara i druge fakultetske službe i dalje su mogle neometano raditi. Radikalno otvoreni plenumi „na kojima su donošene sve odluke oko funkcioniranja blokiranog fakulteta“ bili su za sudjelovanje i glasanje otvoreni svima koji su se na njima pojavili, a ne samo studentima. Pravila ponašanja su detaljno razrađivala pristojno ophođenje, ulogu studentskih redara, brigu za imovinu, pasivan otpor u slučaju policijske intervencije i mnoge druge detalje [4]. Najvažniji je njihov direktnodemokratski aspekt:
- Plenum ne može ni u kojem trenutku izabrati predstavnika koji smije samostalno donositi odluke i pristajati na određene uvjete. Plenum jedino može izabrati delegate koji će iznositi odluke i volju plenuma te prenositi plenumu ponude i pitanja o kojima se treba očitovati. Ova metoda izbora delegata, koja je jedini istinski demokratski put, isključuje mogućnost manipulacije individualnim predstavnicima.
Viktor Ivančić, suosnivač Ferala, dugotrajnog i najboljeg kritičkog političkog glasila u Hrvatskoj u zadnjih 20 godina i najoštriji politički komentator, jezgrovito objašnjava:
- Depersonalizacijom svojih pojava u javnosti, dnevno organizirajući studentske plenume (otvorene svim građanima), odbijajući izbor delegata ili karizmatičnih vođa, odbijajući natezanje i trgovinu tijekom pregovora, dečki i cure s Filozofskog fakulteta su razotkrili laž tzv. predstavničke demokracije koja se prolaskom kroz stranačke i međustranačke mehanizme manifestira kao autoritativan model.[5]
Ivančićevo razmišljanje prodire do srži: ne samo da su studenti demonstrirali, i to skoro godinu dana, mogućnost novog modela sudjelovanja, uključive direktne demokracije u praksi, nego i nastavljaju pokazivati prave razmjere korumpiranosti kapitalističkog parlamentarnog modela, njegove nedemokratičnosti i usmjerenosti ka zanemarivanju interesa svih osim male skupine odabranih. Glavni argument koji studenti iznose, a koji poništava temeljnu misao vodilju – financijska neovisnost utemeljena u upravljanju vlastitim resursima – nacionalističkog državnog projekta u velikoj mjeri, je taj da se ulaskom u EU nacionalna država odriče velikog dijela pravâ i pogodnosti koje je velika većina stanovnika imala u izobilju tijekom (međunarodnog) jugoslavenskog socijalizma.
Financijsko nasilje
Ružičasta slika koju su neoliberalni revolucionari slikali zadnjih trideset godina, a koja je izravno odredila sudbinu i Jugoslavije i Hrvatske, nestala je s financijskom krizom 2008. godine. Logika je skoro pa bolno jednostavna: da država nije intervenirala u tržišta ubacujući u njih ogromne količine novca, efektivno nacionalizirajući velik dio financijskog sektora, on bi propao. U jednom razgovoru za medije, u ljeto 2009., Alistair Darling, britanski ministar financija priznaje: tijekom najkritičnijeg vikenda 2008. Velika Britanija je bila samo nekoliko sati udaljena od toga da dvije od četiri najveće banke zatvore svoje blagajne u ponedjeljak ujutro.[6][7] Ni jednom nisam vidio tu izjavu dovedenu u kontekst njenih mogućih posljedica. Kada bi dvije od četiri najveće banke prestale izdavati novce, sumnjam da bi nadolazeći događaji protekli mirno.
To je scenarij koji predstavlja vrlo važan faktor u procesu raspada Jugoslavije te u raspadu socijalnog sustava i ratovima u drugim državama podvrgnutim neoliberalnom nasilju: financijsko nasilje prethodilo je fizičkom nasilju. Uvjeti nametnuti Jugoslaviji od strane Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) početkom 80-ih prošlog stoljeća s ciljem otplate duga, potaknuli su uzlet nacionalističkih grupa i naposlijetku im pomogli da uzmu svoj udio u moći, transformirajući njihov oportunističko-nacionalistički projekt u antisocijalistički. Jugoslavenska država nije mogla preživjeti financijsko nasilje: raspala se u ratu predvođenom nacionalistima koji su iskoristili kriznu situaciju, dugačak period u kojem su građani morali u redovima čekati na osnovne životne namirnice poput kruha i mlijeka, a sve kao rezultat neuspjeha jugoslavenskog vodstva da odoli pritisku MMF-a. Početkom 2000-ih, nakon desetljeća sistematskog uništavanja i potkradanja državne ekonomije od strane hrvatske vlade i njenih kriminalnih suučesnika, Hrvatska prodaje svoj cjelokupni bankarski sustav, zasluživši time pohvale EU za privatizaciju, tj. za 'liberalizaciju' preko 94% financijskog sektora [9]. Hrvatski vanjski dug bio je na razini od oko 10 milijardi eura 2000. godine, dok je krajem 2009. već dosegao 42 milijarde eura, skoro 100% hrvatskog godišnjeg BDP-a. Kao ilustraciju jeftine prodaje banaka najbolje je navesti primjer Splitske banke. Splitska banka, treća najveća banka u Hrvatskoj bila je procijenjena na 150 milijuna eura pri prvoj prodaji privatnim vlasnicima 2000. Kada je banka 2006. prodana sadašnjim vlasnicima za milijardu eura, njena imovina je vrijedila oko 3,2 milijarde eura[10]. Između 1993. i 2002. oko 75% stranih ulaganja je 'bilo vezano uz projekte privatizacije, uglavnom u bankarskom, telekomunikacijskom i farmaceutskom sektoru'[8]. Drugim riječima, to nisu bile investicije već rasprodaja debelo podcijenjene imovine stvarane u vrijeme socijalizma. Kako bi stvari bile još gore, banke su prije prodaje očišćene od lošeg duga, 'restrukturirane i konsolidirane' po 'visokoj cijeni' od 5,6 milijardi eura (oko 15 milijardi sudeći po raspravama u hrvatskom Saboru), koja daleko nadmašuje cijenu po kojoj su banke prodane. 'Privatizacija' je zapravo bila niz kriminalnih poteza državnih vođa.
Povijest financijskog nasilja nametnutog izvana, no prihvaćenog i provedenog iznutra, zapravo je priča ponavljanja grešaka – 1980-ih u Jugoslaviji, a 2000-ih u Hrvatskoj – bez ikakve naznake da su vladajuće političke elite iz toga izvukle pouku. Ispravan način da bi se iskreno pristupilo studentskim blokadama u Hrvatskoj jest dizanje glasa protiv nasilja, neoliberalizma, imperijalizma i kapitalizma, a za nove egalitarne političke projekte koji više neće biti utemeljeni na militaristički hijerarhijskim i predstavničkim modelima XX. stoljeća (političke stranke, parlament, sindikati), već na direktnodemokratskim modelima političkog organiziranja s ishodištem na radnim mjestima.
Malo narodâ ima više toga za reći o ovoj temi, osobno svjedočivši njenoj propasti i naučivši nešto iz nje, od ljudi s područja bivše Jugoslavije. Jugoslavensko samoupravljanje bio je hrabar ali neuspješan pokušaj čija je teoretska reevaluacija zakasnila. Tehnologije samoupravljanja i direktne demokracije u to doba nisu postojale pa nisu mogle taj model uključenosti prikazati učinkovitim, otvorenim, transparentnim ili odgovornim prema njegovim ravnopravnim političkim subjektima i društvu u cjelini. Akcije hrvatskih studenata pokazuju da sredstva komunikacije i organizacije (baš kao i sredstva stvaranja diskursâ i organizacijâ) koje danas imamo na raspolaganju omogućavaju korištenje novih, direktno demokratskih organizacijskih struktura i procesa – blogova, mailing lista, plenuma, radnih grupa – i sve to bez stvaranja predstavničkih tijela. Međutim, da bi njihova upotreba postigla željeni učinak, mnoge strateške političke odluke moraju biti donesene primjenom teorije na konkretnu situaciju u kojoj se intervencija događa i, što je još važnije, te odluke moraju biti provedene s primjerenom disciplinom.
Jedna od najaktivnijih radnih grupa, a možda i najvažnija s obzirom na politički aspekt studentske blokade, je radna grupa za „širenje direktne demokracije i njeno uspostavljanje u praksi“. Njeni glavni zadaci do sada su bili pisanje, tiskanje i distribucija Radničko-seljačkog FAQ-a, posjećivanje blokiranih tvornica i štrajkova te održavanje predavanja o direktnoj demokraciji u srednjim školama.
Zbog rada svih uključenih u ovu studentsku inicijativu predstavnička studentska tijela izgledaju kao povijesni relikti. Istovremeno, neoliberalno kapitalističko pljačkanje Hrvatske stavljeno je – vrlo inteligentnim, discipliniranim i teorijski čvrsto utemeljenim studentskim akcijama i strateškim odlukama – u vidokrug šire javnosti, što je bilo teško zamislivo 2008. godine.
Ne samo da pobunjeni hrvatski studenti zaslužuju našu bezrezervnu podršku i drugarsku kritiku; već bi to bila propuštena prilika za lijevu antikapitalističku borbu ukoliko njihov rad ne bi bio potpomognut, proučen i ponovno prigodno implementiran u neke druge kontekste. Jedan od temeljnih pristupa mnogih borilačkih vještina je razdijeliti snagu na cijelo područje borbe: sili usmjerenoj protiv nas često se nije najbolje suprotstaviti frontalno, već ju je bolje potkopati njenim suzdržavanjem i preusmjerem prema političkim protivnicima. Badiou, Negri i Žižek tvrde da ideja komunizma treba biti ponovno promišljena izvan iznošenih okvira partije i sindikata. Studenti u Hrvatskoj upravo su demonstrirali kako bi to trebalo biti: odvažno, direktnodemokratski i strateški otvoreno.
Toni Prug
Literatura:
[1] Ćurković S. Tranzicija i solidarnost [Internet]. H-Alter. 2009 Oct 13 [cited 2010 May 3];Available from: http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/tranzicija-i-solidarnost
[2] Free Faculty of Humanities and Social Sciences. The Occupation Cookbook [Internet]. 2010 [cited 2010 May 3];Available from: http://slobodnifilozofski.org/?p=1901
[3] Free Faculty of Humanities and Social Sciences. About the independent student initiative for the right to free education [Internet]. 2010 [cited 2010 May 3];Available from: http://slobodnifilozofski.org/?page_id=2
[4] Free Faculty of Humanities and Social Sciences. The Occupation Cookbook: CODE OF CONDUCT DURING THE STUDENT CONTROL OF THE FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES [Internet]. 2010 [cited 2010 May 3];Available from: http://slobodnifilozofski.org/?p=1915/#28
[5]Ivančić V. POZDRAV ZASTAVI: Zašto hrvatski režim podupire studente koji ga pljuju? [Internet] 2009 Apr 27 [cited 2010 May 3]; Available from:http://www.slobodnifilozofski.bloger.hr/post/ekskluzivno-za-sf-blog–novi-tekst-viktora-ivancica-s-prvenstvom-objave/1391712.aspx
[6]Riddell M. Alistair Darling: Tensions with No 10 are inevitable … healthy or unhealthy [Internet]. Telegraph.co.uk. 2009 Dec 12 [cited 2010 May 3];Available from: http://www.telegraph.co.uk/news/newstopics/politics/labour/6793082/Alistair-Darling-Tensions-with-No-10-are-inevitable-…-healthy-or-unhealthy.html
[7]Treanor J. Cash machines were monitored every hour during banking crisis [Internet]. The Guardian. 2009 Oct 11 [cited 2010 May 3];Available from: http://www.guardian.co.uk/business/2009/oct/11/banking-crisis-one-year-on
[8]COMMISSION OF THE EUROPEAN COMMUNITIES. Opinion on Croatia’s Application for Membership of the European Union [Internet]. Brussels: 2004. Available from: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:52004DC0257:EN:NOT
[9]Austrian Nationalbank. Recent Economic Developments in selected CESEE Countries [Internet]. Austrian Nationalbank; 2009 [cited 2010 May 3]. Available from: http://www.oenb.at/en/geldp_volksw/zentral_osteuropa/recent_economic_developments.jsp
[10] Maxian S, Demel W. CEE Banking Sector Report [Internet]. Vienna, Austria: RZB Group; 2006 [cited 2010 May 4]. Available from: http://www.rzb.at/eBusiness/services/resources/media/1023296711504-1024688546430_1025308745143-339289253098791970-1-NA-DE.pdf
14 komentara
Plenum kao oblik "jugoslavenskog samoupravljanja" - ah kako dražesno. S obzirom da svaka druga rečenica sadrži riječ Jugoslavija, manje-više je jasno s kakvim se političkim ideologijama plenumaši identificiraju.
Nevjerojatno je i koliko neokomunističkih mitologema ovaj članak iznosi u tako malo teksta. To su i "nacionalisti koji su preuzeli vlast" (narod glasao na referendumu za neovisnot, demokraciju, slobodno tržište i kapitalizam), "privatizacija obrazovanja" (svi fakulteti u Hrvatskoj su i dalje u vlasištvu i pod monopolom države), "korumpiranost kapitalističkog parlamentarnog modela, njegova nedemokratičnost i usmjerenost ka zanemarivanju interesa svih osim male skupine odabranih" (osim što svake 4 godine par milijuna ljudi odabire tko su ti "odabrani" koji odlučuju za njihove interese), tu je i zlokobni MMF koji je "financijskim nasiljem" "uništio Jugoslaviju" (u kojoj je tekao med i mlijeko, pa je zato i tražila kredite u Washingtonu). Tu je ofkors i "laž predstavničke demokracije", a ne zaboravimo spomenuti i bjelosvjetsku zavjeru "rasprodaje tekovina socijalizma"...
A tek hrvatske zeljeznice kao jedna od firmi koje su toliko uspjesne da je to cudo jedno. Drzava tako dobro njima upravlja da bi se i deutche bahn posramio. Nazalost telekomunikacije su nam rasprodane pa vise nemamo planski internet za sve od nevjerojatnih 56 kilobita po sekundi za 32 kune po danu i 16 poslije 22 sata.
To su i "nacionalisti koji su preuzeli vlast" (narod glasao na referendumu za neovisnot, demokraciju, slobodno tržište i kapitalizam),
kaj možda nisu nacionalisti preuzeli vlast?
"privatizacija obrazovanja" (svi fakulteti u Hrvatskoj su i dalje u vlasištvu i pod monopolom države),
ali se krećemo u tom smjeru.
"korumpiranost kapitalističkog parlamentarnog modela, njegova nedemokratičnost i usmjerenost ka zanemarivanju interesa svih osim male skupine odabranih" (osim što svake 4 godine par milijuna ljudi odabire tko su ti "odabrani" koji odlučuju za njihove interese),
bit će se onda na izborima i odlučivalo koji će tajkuni dobit koju tvornicu jel?
a ne zaboravimo spomenuti i bjelosvjetsku zavjeru "rasprodaje tekovina socijalizma"...
to se dogodilo, kako god to nazval.
kaj možda nisu nacionalisti preuzeli vlast?
Nije nitko "preuzeo vlast". Predstavnici vlasti su demokratski izabrani na slobodnim izborima. Frazom preuzimanje vlasti se želi natuknuti da je netko "nasilno" i "samovoljno" nametnu nekakvu vladu koja nije odraz želje naroda, što je laž.
ali se krećemo u tom smjeru.
Nema apsolutno nikakve naznake da se krećemo u tom smjeru. Ovo što sada vidimo sa plaćanjem školarina je nesposobna i korumpirana država na djelu. Najmanje što joj treba jest zdrava konkurencija na tržištu znanja, pa da većina studenata radije odabere profesionalnu uslugu za svoj novac, nego te državne jasle za parazite.
bit će se onda na izborima i odlučivalo koji će tajkuni dobit koju tvornicu jel?
To je posljedica neučinkovitog i korumpiranog pravosudnog sistema, prije svega tekovina bivšeg režima gdje se sudilo po političkom naputku i sudstvo nije bilo neovisno od izvršne vlasti. A nažalost nije ni danas. Ovo malo državnih firmi što je danas i ostalo posluju tako katastrofalno da ih nitko ni ne želi kupiti.
to se dogodilo, kako god to nazval.
Da, to se dogodilo, i dobro je što se dogodilo. Država je najgori i najnesposobniji vlasnik poduzeća, jer ne podliježe tržišnom mehanizmu profita i gubitaka (uvijek su tu porezni obveznici da zakrpe promašene odluke..).
ko je ovaj bezveznjak?
evo idealne prilike da iz prašine izvučemo jedinu odluku na koju je hrvatski narod imao stvarnog utjecaja, referendum iz 1991. Referendum kojim se pravda sve naknadno, i privatizacija i kapitalizam i pljačka. evo pa se podsjetite:
http://www.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/hrvatska/6105
dakle, gdje se tu spominje neoliberalizam, predstavnička demokracija, privatizacija kao nacionalni interes? nigdje. JEDINA stvarna ODLUKA hrvatskog NARODA.
LAŽ = nasilno dolaženje na vlast. U predstavničkoj demokraciji, koja ne sadrži element odgovornosti za vlastita (ne)djela, ako kratkotrajno premještanje u oporbu sa zadržavanjem 90% političkog utjecaja, privilegija i osobnog profita/drušvenog statusa, diskvalificiramo kao dostojnu kaznu počiniteljima. Model kojem anonimac pokušava utrapit legitimitet jest pandan kupoprodajnog ugovora na kojem piše da je npr. taj isti prodao meni auto. Bez cijene, bez ikakvih uvjeta i mogućnosti pravne nadoknade. I ja mu lijepo uzmem auto, platim dvije kune, i eventualno s tim autom dok je formalno još na njegovo ime pregazim par pješaka i zabijem se u izlog njegove zlatarne trpajući usput nakit u džepove. Ali - ti si mi prodao auto, dakle pristao si na sve posljedice mog rukovanja s njime!
Eto malo slikovitije prikazano, za one kojima treba crtat.
Vecina ljudi je sutke prihvatilo (ogromne) penzije i nije nista ucinila da sprijece tu pljacku. Pljacku nadalje nisu osobno ucinili ni Kutle, ni Jambo, ni Rojs, ni Tudjman. Bili su akteri koji su uzeli vie nego prosjecni ratni profiter, ali ne svodi se sve na tucet hdzovaca. To su ucinili radnici velikom vecinom, a kao svjedoke koji su to pricali imam ljude koji su svjedocili tome na licu mjesta. Neka poduzeca koja su se bavila import export hranom su imali u skladistima vise hrane nego Konzum sada (jer ipak su radili za citavu jugu) i to je sve nestalo u roku godinu dvije od strane tih radnika i sitnih direktora koji su pokupili koji stroj i sad su uspjesni poduzetnici.
Hrpetine vinograda, jabukovaca je unisteno od strane radnika koji su kao to gradili 30 godina i samo su ogradili i rekli to je moje.
Nemojte govoriti da su to ucinili neki drugi ljudi vec vasi i moji rodjaci, prijatelji i poznanici (svaka zgrada ima svoju pricu) Jadno je govoriti da je visa sila odgovorna za trenutno stanje i okrivljivati neke druge.
Pogledajte recimo ovaj sebicni referendum gdje se trazi jos veca birokratizacija drzave na celu s Ozrenom Matijasevicem koji kao i mnogi misle da ono sto je radio prije 5-10 godina nije dio njegovog identiteta.
Dokle god ne shvatim(o) da smo mi svojom pasivnoscu, pohlepom da se uhljebimo u drzavnu sluzbu i cinjenicom da drzavni fakulteti/skole/industrija cine sto je najbolje za nase dobro ne mijenjamo stvari ovo ce sve voditi prema jednom velikom ______.
Kao sto je rekao jedan za nase ljude, a sve se vise slazem s tim:
Ujutro radnik, popodne kooperant, navecer diverzant.
od moje familije se glupe nije niko uhljebio, nego onako idiotski pošteno živimo na rubu. toliko o tome.
e sad o ovim drugim stvarima... postavlja se pitanje zašto bi dojučerašnji normalni radnici, koji su izgrađivali neku firmu, odjednom preko noći odlučili popljačkat sve? kakva je to promijena mentaliteta nastala ili, što ih je to spriječavalo da istu stvar rade i prije? možda to šta su postali svjesni da od sad pa nadalje i ubuduće ne rade više za sebe, da sad svak gleda svoje dupe? da je općeprihvaćen stav da su lopovi "snalažljivi" a sirotinja koja zarađuje pošteno "glupa"? Najunosnija pljačka je ona legalizirana, to šta je neko ukra 50 pašteta ili pršuta nije osnova za pad državne ekonomije. Dakle ipak se vraćamo na kutle/jambe i ekipu.
I nije toliko poanta šta se neko obogatio, pa sad ima više od moga ćaće, dakle nije stvar u zavisti, problem je u uništavanju svega šta je moglo omogućiti masama da žive dostojan život i sad nam umjesto tih radnih mjesta nude svoja robovlasnička. Iako ti robovlasnici su nažalost također samo simptom. Nažalost, jer da su oni glavni problem - lako bi ih se rješili. Ali općenito naša politička i gospodarska "elita" uspila je užicat taj nekakav status menadžera jeftine radne snage sa ovih područja, šta znači da nisu ni oni baš visoko u prehrambenom lancu. i zato su tako poslušni i pristojni prema svojim šefovima, a tako bahati i bezobrazni prema nama, neposlušnim običnim zaposlenicima u supermarketu hrvatska d.o.o.
Nije ni od moje (sad se krpamo,ali bar znam da se posteno krpam), ali su svjedocili osobno kako su se se vinogradi unistavali, poduzeca krala, a kako se radi o ljudima koji su bili na veeeelikim pozicijama (ne smijem sad u detalje jer su ipak tu radi o necem sto mi je receno kao dijelu obitelji i susjedu) vjeruj mi radnici su krali. Ipak moja obitelj je bila dio tehnokrata u toj jugoslaviji i mogla je svjedociti tome s malo vise pozicije. Krali su bezobrazno. Na kraju krajeva Todoric je isto bio radnik(sofer) i nije on nista ukrao velebno. Samo je dinare koji su zamijenjeni u hrvatskoj pretvorio u marke u bosni gdje su dinari jos vrijedili i unovcio tih par milijunceka za razliku od nekih.
Rojs je isto bio radnik. Jambo takodjer. radnici koji su malo vise ukrali, ali dosta ih je omastilo brk.
Ne svodi se sve na tri covjeka.
Kradja ne mora nuzno biti gospodarska jer se tu radi o hrpetini povezanih niti koje guse drzavu. Onaj tko je ukrao penziju je isto ukrao. Tko je zavrsio faks, a nije vratio pare kroz porez je isto ukrao. Na moralnoj ljestvici manje, ali jest.
Rjesenje je mozda radikalno, ali smanji drzavu smanjit ces manipulacije dopusti da novac diktira stvar nekoliko desetljeca i dobit ces bolje drustvo.
Jer ovo nije ono sto ja zelim!
Da, to se dogodilo, i dobro je što se dogodilo. Država je najgori i najnesposobniji vlasnik poduzeća, jer ne podliježe tržišnom mehanizmu profita i gubitaka (uvijek su tu porezni obveznici da zakrpe promašene odluke..).
Ne bi se baš reklo na primjeru bivše Juge i privatizacije nakon nje.
haha radnici su pokrali sve i uništili ekonomiju. o jebate.
i da, potpuno je nevažno šta su tajkuni bili prije nego što su postali kapitalisti. todorić je već bio poduzetnik (naslijedija posal od ćaće), rojs je bio šofer ili šta već itd., ali to je zanimljivo samo iz aspekta historijske sociologije. no ipak većinu novih kapitalista čini stara tehnokratska jugoslavenska elita koja je brzo promijenila površinsku ideologiju, kao i drugdje, npr. u Rusiji.
http://www.up-underground.com/pdf/1314/1314_ozren_pupovac.pdf
@anonimno 16_02 i jambo je naslijedio ćaćinu firmu pa zelis reci da mu pozicija HDZ-ovca nije dobrodosla u sveopcoj pljacki firme kojoj je bio direktor.
Svi su oni radili u tim poduzecima koja su sad "njihova" i samim time su bili njihovi radnici. A onaj drugi (ne nuzno manji) dio kolaca privatizacije su uzeli drugi radnici, a ti s izjavom jebate koji je ovo kreten nista ne argumentiras vec samo kolutas ocima kao koji su ovo frikovi koji komentiraju.
Pogledaj oko sebe svoje poznanike i vidjet ces barem jednog s lovom ciji je caca do 90-te bio obicni radnik, a sad ima stan u Zagrebu i par radnika u svojoj pekarni, manufakturi ili cemu vec.
Mislis da je do prvog stroja dosao legalnim putem 94.?
Odgovor ti moze dati obicni radnik koji je dobio otkaz 94. i svjedocio gdje je nestao taj stroj.
Po
jambo nije nasljedio nikakvu firmu, već je (prema vlastitom priznanju!) pokrao firmu "zvijezda" koja se bavila trgovinom, ali joj je najveći klijent bila JNA. privilegirani odnos u kakvom su danas npr. halliburton i vojska SAD-a. samo što je jambo preglup da bi se skrivao, a pošto on ne vidi ništa loše u tome što je napravio nije mislio da se toga treba sramiti ili da to treba skrivati. najveći lopovi su zagorec, bandić, kutle, petrač, pašalić i sanader. ima ih još (boris vidić i protega -banke, vlatko marković -nogomet, kalmeta, mešić i ostala građevinska mafija), ali oni nule u usporedbi sa gorespomenutim lopovima. zapamtimo da nitko od tih ljudi ne bi sam mogao ukrasti toliku količinu novaca koju su ukrali, to im je omogućio određeni broj ljudi koji su u tome imali interesa (financijskih i ostalih). još nisam spomenuo lokalne šerife koji su na najbrutalniji i najprimitivniji način dolazili do tuđe imovine; npr. reno sinovčić u zadru, glavaš u slavoniji...
kada vidim ljude koji su svojim trudom i odricanjem sagradili sve jebene ceste, sve dvorane, sve bolnice, sve aerodrome, ljetovališta, zgrade, ustanove, infrastrukturu, sve što je vrijedilo (prije nego se uništilo i rasprodalo) kako danas kopaju po smeću ili imaju po 1000 kuna mirovine. onda kad još čujem da su oni pokrali poduzeća ne znam da li da se smijem ili da plačem. mislim da ću ipak rigat, možda katarzični osjećaj ne izostane...
Objavi komentar
Ukoliko komentirate kao neregistrirani korisnik, molimo vas da izaberete opciju "IME/URL" i upišete neko ime, polje URL može ostati prazno.
Upute za registrirano komentiranje možete pročitati ovdje. Opće upute i smjernice vezane uz komentiranje na stranici Slobodni Filozofski kao i pravila brisanja komentara nalaze se ovdje. Stavovi izneseni u komentarima izjave su pojedinaca i ne odražavaju službene stavove uredništva stranice niti plenuma FFZG-a. U komentarima su dozvoljeni HTML tagovi <b>, <i> i <a>.