Novi list: Damir Boras objasnio zašto profesori ne mogu sudjelovati u radu zadarskog sveučilišta

Nastavljamo pratiti priču o besplatnom poslijediplomskom studiju humanistike u Zadru na kojem, po svemu sudeći, profesori s najvećeg humanističkog fakultet u ovom dijelu Europe, neće moći biti mentori. Naime, prema tumačenju dekana našeg fakulteta dr. sc. Damira Borasa: “ne može netko izvoditi studije za badava”. Više o ovome u tekstu Jerka Bakotina iz današnjeg Novog lista:

Uprava Filozofskog fakulteta ne želi izdati dopuštenje svojim profesorima da sudjeluju u programu besplatnog poslijediplomskog studija humanistike Sveučilišta u Zadru. Kako smo već pisali, radi se o programu u kojem nema klasičnih predavanja, nego isključivo mentorskog rada, te nije bitno s kojeg sveučilišta u zemlji ili inozemstvu dolaze profesori. Za razliku od doktorskog studija u Zagrebu, koji košta desetak tisuća kuna po semestru, dakle, šezdeset tisuća za čitav studij, zadarsko Sveučilište ne naplaćuje ni lipe, profesori rade besplatno, a studenti snose samo možebitne troškove prijevoza do mentora. Dekan FF-a Damir Boras otvoreno kaže da je »problem prije svega u tome što je njihov studij besplatan, a naš nije«.

– Konzultirao sam se s odsjecima našeg fakulteta koji bi došli u obzir za suradnju, bilo je dosta oklijevanja među profesorima i za sada ih nisam mogao nego odbiti. To je osjetljivo pitanje o kojem bi trebalo temeljito porazgovarati. Naime, teoretski, na nekim doktorskim studijima imamo svega sedam-osam kandidata, i ako bi oni otišli za badava ostali bismo bez njih, a trebaju nam, govori Boras. Pojasnio je da je zagrebačko Sveučilište potplaćeno, te da »netko mora plaćati doktorske studije«.

– Mi živimo od našeg doktorskog rada. Ne možemo studije izvoditi za badava, Ministarstvo znanosti nam ne plaća ni diplomske studije, kako su obećali. Naš doktorski studij najjači je u državi, a potplaćeni smo, dok se znanstveni radi uopće ne plaća, nastavio je Boras.

Ipak, dodao je kako »Zadar ima vrlo kvalitetno sveučilište, da je razgovarao s zadarskim prorektorom Skračićem te da odluka možda i nije konačna«. Inače, o ovoj odluci naše novinare obavijestili su pojedini profesori FF-a koji bi željeli sudjelovati u tom doktorskom studiju, a ovim su onemogućeni. Ipak, za sada ne bi izlazili u javnost s imenima. Što se Sveučilišta u Zadru tiče, organizator dotičnog doktorskog programa Nikola Vuletić za sada nije želio ništa komentirati. Ako, pak, se ne promijeni ova odluka, to će biti još jedan slučaj u kojem, zbog ni izdaleka dovoljnog financiranja od strane države, obrazovanje postaje dostupno samo onima koji su to mogu platiti.

Jerko Bakotin (Novi list)

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.